Ana Nestić rođena Vojvoda iz Donjeg Vidovca 70-godišnjakinja je koju mještani opisuju kao veliku humanitarku, osobu koja je uvijek spremna pomoći i bez koje Donji Vidovec ne bi bio to što je. Svi parkovi u Donjem Vidovcu blistaju zahvaljujući njoj. Čim smo je posjetili u Župnom dvoru u Donjem Vidovcu, kojeg dobrovoljno održava, čisti, sadi cvijeće i brine oko svega, shvatili smo da je riječ o nevjerojatno bistroj osobi snažna i vedra duha i nepresušne energije, snalažljivoj i upornoj superženi, koja nema što ne zna – od kućanskih i poljodjelskih poslova do muških poslova i građevinskih radova.
– Sa 32 godine ostala sam udovica, muž mi je stradao od udara struje u kovačnici. Ostala sam samohrana majka sa troje djece, od kojih mi je najmlađe bilo beba od 6 mjeseci. Taman smo si napravili i uređivali kuću, sve je bilo obećavajuće, a onda se to dogodilo – priča nam Ana svoju životnu priču i nastavlja:
– Morala sam dovršiti poslove od muža u kovačnici. Tako sam se svaki dan budila u 5 sati, hodala na posao, na polje, u kovačnicu… Svekrva mi je uskočila oko djece. Kad u kući nemate muškarca, morate sve sami. Popravljala sam i muškarcima kvarove na traktorima… Radila sam s pilom, čekićem, … Sve sam znala, osim švasati.
ŽIVOT JE NIJE MAZIO
– Po struci sam trgovkinja i radila sam cijeli život u raznim trgovinama, uključujući Dravu, Čakovečki magazin, Stari drum, te, 35 godina – Trgocentar. Svake godine naporno sam radila i u polju i prodavala kukuruz u zrnu da si financijski pomognem. Nekad ljudima nije bilo teško fizički raditi, to je jednostavno bila nužnost. Nisam imala vremena premišljavati je l’ mi naporno! A što sam sve prošla, o tome bih mogla napisati roman! – rekla nam je Ana.
Ana Nestić danas ima troje odrasle djece: Tomu (51), Bibu (48) i Valentinu (38). Udovica je dakle već 38 godina, a živi sa sinom, snahom i dvoje unuka. O svojem iskustvu majčinstva kaže:
– Moja djeca su imala svakodnevne zadatke i obveze, znali su što moraju napraviti taj dan. Slagali su drva, pomagali u kuhinji, kopali rupe itd. Svi su se uspješno školovali i danas su uspješni i odgovorni ljudi. Ne znam kakve će biti nove generacije, s obzirom na to da su djeca puno za mobitelima i sve manje u dodiru s praktičnim stvarima.
PRVO UDOVICA, ZATIM BORBA ZA VLASTITI ŽIVOT
Otkad je otišla u mirovinu prije 16 godina, tu počinje prava priča o za Donji Vidovec nezamjenjivoj ‘teti Ani’. Tada se njezinom životu ponovno dogodio preokret: rak, mnogobrojne kemoterapije, 4 operacije i neizvjesnost hoće li ostati živa.
– Bolest mi je dala poticaj, odlučila sam da, ako ostanem živa, želim biti korisna na ovom svijetu – rekla je, a njezin karakter i nemogućnost da doma besposleno sjedi tome su značajno pripomogli.
– Nikad ne odustajem i smatram da nema toga što se ne da napraviti, samo je potrebna dobra volja. Pri meni nema ‘nem’ i ‘nam’. Sve se može! Ako svi skupimo glave, nešto ćemo napraviti! Također, smatram da, ako si pravi Vidovčan, napravi si i doma i pred svojo kućom – priča nam Ana, koja se s odlaskom u mirovinu izrazito se posvetila zajednici.
Već 15 godina voditeljica je Caritasa župe Donji Vidovec. U sklopu toga pazi da se sav višak dijeli siromašnima, potrebitima kupuju pokloni, a zajedno s drugim članicama peče im i kolače za blagdane. Dala je obnoviti oronule kupe u crkvi, za što je sama sakupila novac, brine o župnom dvoru i njegovo okolišu, obnovila je pilove (kapelice), a daje i zadatke Romima učeći ih da u životu treba i raditi.
Na njezine aktivnosti osvrnula se i načelnica Donjeg Vidovca Bojana Petrić:
– Teta Ana je dobra duša Donjeg Vidovca! Velika je humanitarka koja svima nesebično pomaže, uporna i ustrajna u zacrtanom, uvijek vidi gdje treba posaditi cvijeće, pokositi travu, počistiti, obnoviti nešto… Redovito organizira čišćenje Donjeg Vidovca od smeća, čisti centar… Često ju zovem i kažem joj: ‘Teta Ana, hodite, ne znam kaj bih s ovime…’ – rekla je.
Također, Ana organizira izlete na hodočašća, u sklopu čega je vidjela svijeta (Međugorje, Rim, Poljska, Austrija, Švicarska, Njemačka i dr.), što joj je još jedan poticaj i izvor energije i želje za ljepšim Donjim Vidovcem:
– Kad vidite kako su druga mjesta lijepo uređena, pomislite: ‘Zašto i nama ne bi bilo lijepo?! Pa ja živim u Donjem Vidovcu, idem nešto učiniti za taj Vidovec!
Ono što je posebno fascinantno, Ana je prije 10 godina postavila ogromnu etno izložbu na dva kata u župnom dvoru, jednu od najvećih u Međimurju! Zanimljivo je da je puno predmeta za tu izložbu sama izvukla penjajući se na tavane starih, ruševnih kuća! Kako to izgleda pogledajte u našoj fotogaleriji!
