Bruna Rusak je pred vratima 5. razreda OŠ Donja Dubrave. Bogatstvo je Donje Dubrave što se tiče njihove kulturne scene, a nisu joj strane niti ostale aktivnosti koje voli. Obožava mnogo toga što njezini vršnjaci ne žele ni „pomirisati“. Zapela nam je za oko na posljednjim javnim priredbama u mjestu i šire, a pogotovo kada se na pozornici pojavi s violinom u ruci, ističe se gracioznim držanjem i još upečatljivijim nastupom.
Tko Bruna?
Kako smo rekli, djevojičica je na ulaznim vratima 5. razreda OŠ Donja Dubrava, a do sada je sa svojim godinama pokazala kako je savjesna, marljiva i svestrana djevojčica i normalno je da je odlična je učenica.
Izvan redovitih učeničkih obveza pleše sa svojom generacijom u KUD-u Seljačka sloga Donja Dubrava, članica je DVD-a Donja Dubrava, a kada je škola u pitanju, voli matematiku, obožava čitati pa je knjiga njezina nezaobilazna družica, a kada joj obveze to dopuštaju piše i slika. Ipak, najviše od svega voli svoju violinu, za koju kaže da je jako važan dio njezinog života, ona je njena životna sastavnica.
Bruna i violina ?
Počela je svirati s nepunih 6 godina u privatnoj glazbenoj škol i od tada gotovo nije bilo dana, a da nije barem na par minuta uzela violinu u ruke i zasvirala. Nakon završetka 1.razreda OŠ upisuje se u Umjetničku školu „Fortunat Pintarić“ u Koprivnici gdje je sada 4. razred.
Iako je pandemija COVID-a zaustavila gotovo sve događaje vezane uz glazbenu školu,a nastava se odvijala on line,Bruna nije gubila volju za sviranjem. Pozorno je upijala svaku riječ svojih profesora i marljivo vježbala, znajući da se svaki trud kad-tad isplati.Može se pohvaliti i brojnim nastupima koje je imala u to vrijeme,na raznim događanjima i to zahvaljujući prof. Antunu Horvatu-Tončeku, koji je velemajstor u prepoznavanju glazbenih talenata,a kojeg Bruna iznimno cijeni i zahvalna mu je na znanju koje joj prenosi i trudu koji ulaže u njezine nastupe, neovisno o glazbenoj školi, a kojih je s vremenom sve više.
Uči, ako treba, i u automobilu ?
-Često i 4-5 puta tjedno putuje u Koprivnicu na nastavu. Puno vremena gubi na put,pa se školske obaveze riješava u autu. Unatoč jako, jako zgusnutom rasporedu ništa joj nije teško, jer veli da u životu radi ono što voli i na to ne gleda kao na obavezu,već nešto što je ispunjava i čini sretnom. Zna se šaliti da joj dan prekratko traje tj.da joj uvijek u danu fali barem sat, dva – reći će o njoj njezina mama Lidija.
Jako je organizirana, pa uz sve obaveze koje ima,uvijek nađe dovoljno vremena, doduše najčešće je to vikendom, kroz tjedan malo teže, za druženje s prijateljima, šetnje i vožnju biciklom. Sretna je što njezin tata Siniša pleše u foklornoj sekciji KUD-a D. Dubrava.
Želja joj je proputovati svijet, posjetiti najpoznatije svjetske dvorane, a onda možda jednog dana i zasvirati u njima.
Iako još zapravo “mala” Bruna si je jasno posložila prioritete u životu. Vjeruje da nemoguće ne postoji i da se svi snovi mogu ostvariti,samo treba puno truda ,volje i upornosti ,a kod nje toga ne nedostaje.
