U organizaciji Udruge žena liječenih od raka dojke sv. Margareta i OŠ Dubrava (kod Vrbovca) prošlog tjedna održana je modna revija “Ružičasti listopad u Dubravi”. Kreacije su nosile žene oboljele od raka dojke, članice klubova iz Ludbrega, Dubrave, Križevaca, Gline, Zagreba i Čakovca.
O tom događaju čuli smo od Jasne Štefić, predsjednice Kluba Nova Nada, koja nam je ispričala:-Nedjelja je bila dan kada smo se prisjetile našeg humanitarnog koncerta „Zajedno protiv raka pjesmom, plesom i modnom revijom“, koji je zadnji put održan 2019. god.

Pandemija korona virusa zadržala nas je posljednje dvije godine u stanju mirovanja pa nas je poziv drage prijateljice Mire Turk, predsjednice Kluba operiranih i liječenih žena Sv. Margareta iz Dubrave Vrbovačke razveselio i pobudio lijepa sjećanja. Listajući Monografiju Županijske lige protiv raka na čijem je predstavljanju i sama prisustvovala, dobila je ideju i želju da i one u svom kraju organiziraju reviju- rekla je o počecima jučerašnjeg događaja, a potom nastavila:
– Rado smo se odazvale na njen poziv i zamolile Srnec Style da nas prati i na ovoj reviji kao što to radi još od 2010. godine, kada smo mi, žene operirane od raka dojke, članice Županijske lige protiv raka Čakovec, po prvi puta zakoračile u svijet mode i manekenstva sudjelujući na humanitarnim revijama. Ponosno smo kročile stazom pozornice s jednim ciljem, da pokažemo svijetu da i nakon bolesti možemo biti lijepe žene, ponosne majke, dobre bake.

Nije problem obući haljinu, bluzu, šos, hlače jer volimo život…volimo sebe, svoje tijelo, ma kakvo ono zbog operacija bilo jer znamo ga uljepšati i činiti ga lijepim. Svaka revija pa tako i ova posebna je za nas jer daje vjetar u leđa- rekla je za kraj, a potom izrekla zahvale:
– Hvala Miri i članicama kluba Sv. Margareta na predivnom druženju, našoj Ligi, gospođi Vesni Srnec koja je uvijek spremna pomoći, Karmen Ban, našoj kreatorici u reviji, i naravno našem dr. Saghiru koji je uvijek tu s nama da nam ukaže na važnost našeg postojanja u Klubu i daje podršku u svakom trenu kada je to moguće.
Ponosne smo na sebe jer vidimo da možemo i nakon bolesti raditi nešto što je lijepo, a lijepo je i u našim srcima jer osjećaj punine daje nadu za daljnji život i usrećuje nas.
