Vinko Legin iz Kotoribe danas slavi 71. rođendan. 71-godišnjak, Kotoripčani ga zovu Vinco, poznat je starijoj generaciji Međimuraca kada su u pitanju nogomet i stolni tenis. U potonjem sportu je i danas do nedavno aktivan igrajući u STK Kos/Kotoriba, a od ove sezone nastupa za GTSK Prelog pa ga poznaju znatno mlađi stolnotenisači Međimurja.Reći će, kako je mislio da će rastanak od sporta biti u najdražem stolnoteniskom klubu, no splet okolnosti uvjetovao je njegov odlazak.
Nogometaš?
– Igrao sam u svim rangovima natjecanja od međimurskih nogometnih liga, zona, regija do Hrvatske nogometne lige. Počeo se nogometom baviti kao osmoškolac, a ozbljno kada je zaigrao u u mjesnom NK “Graničaru“ sa 17 godina i kada je odmah postao prvotimac. Nogometno znanje ga je odvelo u čakovečki „MTČ“ kada je ovaj klub igrao u Zagrebačkoj zoni bivše države. Godine 1978. vratio sam se iz Čakovca u matični klub u koje vrijeme počinje najveći klupski uspjeh NK-a “Graničar“. Najvećim uspjehom smatram natjecateljsku sezonu 1988./89. gdje su moje zasluge dvostruke, bio sam igrač i trener. Veličina te lige bila je u tome što su u njoj igrali bivši i neki sadašnji prvoligaši kao što su „Slaven“ iz Koprivnice „Mladost 127“ iz Suhopolja, „Karlovac“, „Samobor“, „Čakovec“,“ Dubrava“…
Za različite reprezentativne nogometne selekcije Međimurja pamti nastupe u Schrambergu, Knjaževcu, diljem Slovenije. Dodao je i to, kako je po završetku igranja u seniorskom sastavu još jedno vrijeme igrao za veterane „Graničara“, a definitivni rastanak od zelenog travnjaka imao je u veteranima NK“Vidovčan“. U nogometu je u nekoliko navrata sjedao na trenersku klupu matičnoga kluba u kojem je bio i predsjednik. Nogometnim trenerom je postao završivši Olimpijsku akademiju u Zagrebu.
Zvali su ga nogometni Mozart jer godinama svojim nogometnim majstorijama oduševljavao, driblinzima je dovodio suparničke igrače do „ludila” pa je glede toga nerijetko „dobivao po nogama”. To nogometno savršenstvo kasnije su mogli upoznati i drugi zaljubljenici u međimurski nogomet i to onda kada su Vinka te majstorije odvele znatno dalje, ali ne jdalje do čakovečkog MTČ- a jer je želio ostati na međimurskom tlu.
Oni koji pak su zaljubljenici u celoluidnu lopticu znaju ga kao malca iz osnovnoškolskih kluba koji je i ovdje briljirao i to još uvijek čini u konkurenciji sa svojim vršnjacima. S STK „Kos/Kotoriba“ prošao je brojne ranogove naejacanja do najviše Hrvatske stolnoteniske lige-istok na kojim je natjecanjima bivao izuzetno zapaženi …… Bio je učesnik Četvrtog europskog prvenstva u stolnom tenisu za veterane u Beču, igrao je u Pragu, Curmayeru i Poreču i na svim je tim natjecanjima postigao zavidne rezultate. Godinama je bio učesnik raznih veteranskih turnira gdje je redovito osvajao visoka mjesta. Od stručnih kvalifikacija posjeduje trenerski ispit koji je završio na Badiji.
Zato se Vinko rado sjeća vremena od prije 10 godina kada ga je Županijski stolnoteniski savez nominirao za životno sportsko priznanje – Nagradu „Franjo Punčec“ koju je dobio od Zajednice sportova MŽ. Vinko je prvi i jednini Kotoripčan kojem je pripalo ovo prestižno priznanje i zacijelo će kao takav ući u sportsku povjesnicu mjesta. Kasnije su istom nagradom nagrađeni njegovi bivši suigrači Ivan Špicar i Željko Dolenec.
Ostale portske nagrade?
Za svoj doprinos sportu dobio je priznanje Hrvatskog stolnoteniskog saveza, Nogometnog saveza Međimurja, te Saveza za fizičku kulturu. Bio je proglašen za najboljeg sportaša Kotoribe za doprinos sportskom životu rodnog mjesta, dobio je najveće općinsko priznanje – Plaketu Kotoribe. Nagrada „Franjo Punčec“ vrh je sante sportskih uspjeha čovjeka za kojeg kažu kako će biti u sportu i uz sportu do trenutka kada će ga, ne daj Bože, od njega odvojiti neka viša sila.
Kao to obično biva, pitali smo ga za dalnje želje ?
– Zdravlje. Ako me ono posluži kao do sada ne bi smjeli biti upitni moji životni pa i sportski putovi- rekao nam je danas.
Stoga Vinko, neka ti želje padnu na plodno tlo. Sigurno bi ti poručili naši čitatelji, a naš portal dodaje: -Vinko, sretan Ti 71. rođendan.
