Na ovogodišnjem LIDRANU 2023., između inih, OŠ Jože Horvata Kotoriba predstavčjali su iz 7.b razreda Sara Matulin i Lovro Erdelji, svestrani i odlični učenici škole, njihov ponos. Posebno nas je dojmila njihova suradnja kada je vrsna recitatorica Sara pred gledateljima na pozornici čakovečkog Centra za kulturu interpretirala stihove pjesmice Večer njezinog razrednog kolege Lovore.
– Moja razredna kolegica Sara Matulin je u dogovoru s našom učiteljicom prof. Nikolinom Fuš Zvošec imala na izbor nekoliko pjesmica, a odlučila se za moju Večer jer su joj se dopali stihovi koji opisuju jednu sasvim običnu mirnu i tihu večer, kad su već svi umorni od dnevnih obaveza i užurbanosti koje donosi dan. Pjesmica govori o ljepoti večeri kad se sve nekako primiri i utihne i onda je prelijepo prošetati na svježem zraku i osjetiti tu mirnoću. Večer poziva na počinak da bi imali snage za novi dan- ispričao nam je Lovro o početku njihove suradnje.
I on se je našao na pozornici u ulozi recitatora o čemu će reći:- Meni pak se od ponuđenih nekoliko pjesmica nekako najviše dopala pjesmica Dorotee Tilošanec koja je prošle godine završila 8. razred naše škole. Pjesmica je naslova Kak ljepo je iti i vreme trošiti- pojasnio je Lovro i nastavio:-Često razmišljam o prolaznosti vremena, o tome kako čim korisnije i ljepše iskoristiti svoje vrijeme koje jako brzo prolazi. Mislim da ponekad treba zastati malo, okrenuti se oko sebe, uživati u prirodi, proživjeti ljepotu trenutka, odahnuti i potrošiti malo vremena za sebe. Nije to uzalud potrošeno vrijeme, to je vrijeme da priberem misli, razmislim, dobijem novu inspiraciju za pjesmu ili neki posao.
Što ti je lakše,pisati ili recitirati ?
-Lakše mi je napisati svoju pjesmicu jer tu nižem svoje misli, svoje osjećaje onako kako ja želim i kako ih doživljavam. Teže mi je bilo interpretirati Doroteinu pjesmicu jer doživljaj stihova nije kod svakoga isti, svatko stvori svoje slike u glavi i doživi stihove na svoj način. Svoje stihove lakše je prenijeti publici.
A kada je sve to kod tebe počelo ?
-Pisati sam počeo u nižim razredima osnovne škole, već u drugom razredu mi se dopalo kad su mi se stihovi rimovali. Moj učitelj Nenad Podgorelec me u tome puno poticao i bodrio jer je smatrao da mi dobro ide. Tako sam uz njegovu pomoć bio sve bolji i nastavio dalje- kaže i pohvalno dodaje:-Imam već poveći broj literarnih radova koje želim ujediniti pretvoriti u zbirku. Lijepo oblikovane korice, naslov i moje ime kao autor. Zahvala učiteljima koji su me usmjerili… Bio bi to divan završetak osnovne škole, bio bih na sebe ponosan.
Planovi na polju poezije?
-To su iznijeti moji planovi, nastavljam pisati i šaljem radove učiteljici Nikolini, a ona mi daje upute i smjernice, procjenjuje kvalitetu. Šaljemo na natječaje i veselimo se kad netko prepozna meni tako vrijedne moje stihove „moje literarne kreacije“- završio je s velikim ponosom.
To nije sve
To je samo segment izvrsnosti ovog učenika kojeg smo lani predstvili kao vrsnog učenika na polju tehničke kulture gdje je uz mentoricu Jelenu Tuksar dostigao državnu razinu bio je učesnikom različitih izložbi inovacija, a pisali smo i o tome kako je zajedno sa svojom mentoricom, učiteljicom povijesti Rominom Volar, bio uključen u projekt Muzeja Međimurja Mali školski kustosi gdje je istraživao prošlost starih foto-aparata.
Tek smo na polovici školske godine i baš nas zanima u čemu i gdje će Lovro bljesnuti do kraja godine? A dada još i osmi razred…
U nastavku donosimo Lovirnu pjesmicu koju je recitirala Sara.
Večer
Večer je…
Se je tak mirno i stiha…
Samo negdi, vu dvoru,
zaloje kakov nahuškani cucek
kojemu je nešči na zodevi.
Nekak vu strahu se španceram po vuljici,
na vlosti je več čistam trda kmica.
Prati me samo moja gljuha senka,
ž njom pak se nikaj spominjati nemrem.
Skrivečki gljedim na hižami obloke,
kaj se nutri se dešovlje?
Nešče več dremlje, spi, pomaljem hrče,
nešče je još pre večerji,
sosedi pak pre kupici sede
i v spomenku dneva pretepljeju.
Jeni pak tek dimo dohajaju
od dela zdelani, od dneva zmočeni…
Cicek pre vroti čoka ilji na grođi spi.
Zgljednem se v nebo…
Tam gori japica Mesec se
z svojim vnukicama
zvezdicama
štima.
Mohnem jo njima
i fljetno se požurim
dimeko.
Tak ljepa mi je i friška večer!
Stirala je dneva zanavek!
Vu kufer mu posprojla
se nevolje koje je donesel
i se veselje koje je donesel.
I posla i počivanje
i se naheljano i nahuškano
i se grdo i naljepšeše
i teško i ljefko…
Idem dimo…
Novi den bu taki došel.
Naprti jutra, puščam večer
nek si od dneva počivlje…