Jučer smo pisali o „bogatom” međimurskom humanitarcu, rekorderu u dobrovoljnom darivanju krvi, 64-godišnjem Josipu Munđaru.Čestitali smo mu rođendan u ime našeg portala, poželjeli sve najbolje te također čestitali za sve ono plemenito što je kroz život učinio.
Slavljenik nas je nazvao jučer popodne. Plakao je. Plač nije mogao suzdržati jer smo javnom čestitkom u njemu „probudili” prošlost, ali i prizvali tugu . Rekao je kako smo ga čestitkom ganuli, kako smo njome pokazali da ne zaboravljamo ljude….To su bile „prve” suze, a one „druge”, daleko bolnije, predstavljale su žal što više ne može davati krv koja ljudima život znači. – Sve je to učinila bolest zbog koje mi je zabranjeno davati krv, a ja bi htio…..-rekao je kroz suze.
Rekao je kako se danas, kada je humanost u pitanju, osjeća beskorisnim. Utješili smo ga riječima kako je on sa svojih 165 davanja jedan od rijetkih, neka bude ponosan i neka sve svoje rođendane hoda uzdignute glave.