U izvješćima o stanju sigurnosti na području Općine Štrigova u nekoliko navrata je spomenuto kršenja Zakona o ravnopravnosti spolova. Istina, nije toga puno bilo, ali sasvim dovoljno da po ovom pitanju razgovaramo s Katjom Zadravec, predsjednicom Povjerenstva za ravnopravnost spolova Općine Štrigova i članicom štrigovskog Općinskog vijeća, kompetentnom i mladom osobom koja razumije problematiku u širem značaju, pa je pitamo:
Kakva je situacija po pitanju ravnopravnosti spolova i kršenju zakona o ovoj tematici na području Općine Štrigova?
– Na žalost nemamo službenih podataka, no čujemo da ima slučajeva i za sada ne o nekom velikom broju, ali svakako i ima, međutim njih ne prijavljuju niti žrtve, niti susjedi ili znanci njihovih, a jednako tako niti počinitelji odnosno prekršitelji Zakona o ravnopravnosti spolova.
Jesu li spomenuti slučajevi tek slučajnost ili vi imate saznanja kako ima više primjera?
– Nemamo više saznanja, ali sigurno je kako slučajeva ima sve više i nisu nastali samo tako i da postoje, od oni manjih do zabrinjavajućih. Povjerenstvo kojemu sam ja na čelu prati situaciju i reagiramo koliko nam to okolnosti dopuštaju i čvrsto vjerujemo u institucije kojima je to profesionalni posao.
Koje ili kave starosne dobi su kršitelji zakona i jesu li oni nasilnici ili im se dogodilo, jednom, dvaput….?
– Gledajte, mi nismo od nikoga tražili podatke, kada kažem od nikoga tu mislim na institucije na višoj razini koje mogu i moraju djelovati na procesuiranju, ali i na uklanjaju takvim činova. Mi smo mala sredina i gotovo se sve zna pa tako i o ovim problemima, ali za sada jer to pomalo škakljivo jer se zalazi u pitanje pojedinaca, parova bračni ili poslovnih i tako slično. No, svi oni manje-više znaju kako mi, tu mislim na povjerenstvo postojimo i to im je ponekad dovoljno da se primire ili potpuno prestaju kršiti zakon. A to je, složiti će te se ipak nešto, nešto dobro za žrtva, ali na kraju i za počinitelje.
Obraćaju li se žrtve, ali i počinitelji nasilja Vama osobno ili se to riješi negdje u ustanovama, kao što su policija, sudstvo….?
– Niti žrtve niti počinitelji po tom pitanju ne komuniciraju s nama, barem do sada nije toga bilo. Žrtve postoje i ako ili kada se ohrabre nasilje prijavljuju policiji ili stručnim službama. No ako i kada bi se netko nama ili meni osobno kao predsjednici povjerenstva obratio mi bismo ih isto tako uputili na mjerodavne institucije, dakle obiteljski centar, centar za socijalnu skrb i policiji. Isto tako postupa naša škola ukoliko prijeti bilo kakav oblik nasilja.
Što poručujete vinovnicima, dakle i počiniteljima i žrtvama obiteljskog nasilja, kako bi se izbjegle neželjene situacije, ako su bračni drugovi do raspada braka, ako pak su pojedinci-samci da se ne širi zla krv?
– Teško da se može nešto jedinstveno ponuditi jer svako nasilje rođeno je iz drugog razloga. Kada se u čovjeku-ženi godinama nakuplja nešto, a to nešto može biti nezaposlenost, mala primanja, bolest, gubitak bliskih osoba, pak pesimistične vijesti svaki dan, to sve onda u nekom trenutku dovodi do točke kad osoba gubi razum, ne kontrolira svoje emocije i postupke. Ako u takvo situaciji potraži utjehu bilo kojeg oblika, na primjer opojno sredstvo, najčešće i alkohol, onda je još veća mogućnost gubitka kontrole nad sobom, a znamo da je najveća i najteža vlast vladati nad sobom.
– Treba pustiti tu svu realnost nekako sa strane, raditi na sebi, ostaviti u sebi mjesto za komfor i shvatiti kako mi sami imamo ključeve za svoj život, bez obzira na realnost s kojom živimo. To znači otpustiti iz sebe ono što stvara tegobu i radit na sebi. Napominjem kako bi sve institucije na tome trebale raditi, kao i javni mediji. Ali jako puno toga zavisi o osobama koje na tome ili u tome rade, jer ako su to njima samo brojke i statistički podatci onda tu nema previše prostora za učenje i napredak. Jasno poručujem kako uvijek treba krenuti od sebe. Ako čujemo za osobu koja trpi nasilje moramo nastojati doprijeti do nje i pomoći joj da spozna kako postoje i drugi izbori. Jer kada se moraju sanirati posljedice onda smo već zakazali, ne samo oni nego i mi svi. Naravno to treba vrijediti i u slučaju da je netko od poznanika ili bližnjih žrtva bilo kakvog oblika nasilja, što više uz veliku prednost se treba posvetiti takvim osobama koliko god je to u našoj moći.
Katja Zadravec je vrlo snažna osoba, poslovna i obiteljska žena, koja je u Termama Sveti Martin, direktorica marketinga i to vrlo uspješna. Kaže kako u službi i na poslu nikada nije osjetila neravnopravnost, a ne trpe niti drugi zaposlenici u ovom međimurskom ugostiteljskom gigantu. Sigurna je kako tome i sama daje doprinos, radeći povjereni posao maksimalno , savjesno i korektno se odnositi prema pretpostavljenima, ali i suradnicima.
