Odmah da se razumijemo, masoni sigurno nisu i u naslovu su samo iz vica. Iako sumnjam da je bilo kome nakon dvoboja Nedelišća i Poleta (SMNM) bilo do šale. Mučne scene koje smo gledali u završnici i nakon završetka uzvratnog susreta polufinala međimurskog kupa otvorile su brojna pitanja i teme o kojima se govori i nekoliko dana nakon utakmice. Najvažnije od svih pitanja je da li se sve moglo izbjeći?
Već kada su izvučeni parovi polufinala bilo je jasno da nas čekaju dvije šarf utakmice, posebno ako se sve ne riješi u prvoj. Objektivno, Polet je bolja momčad od Nedelišća i ne samo njih. Titulu prvaka u Trećoj HNL Sjever dominantno su potvrdili 4 kola prije kraja prvenstva u kojem su zasada neporaženi. Ali jedna od čari nogometa je upravo u tome što bolji ne pobjeđuje svaki put. Posebno kada znamo da Nedelišće uvijek igra bolje na proljeće i da im je kup uža specijalnost. Osim toga, Balent je posložio momčad koja igra ozbiljan, odgovoran i discipliniran nogomet s kojim se ni u rangu više ne bi borila za ostanak.
Sve to je trebalo uzeti u obzir kada se odlučivalo tko će suditi. Ne želim se igrati proroka i nagađati što se dešavalo u glavama predsjednika Antolovića i njegovih suradnika dok su razmišljali o tome, ali mogu razumjeti dvojbu koja ih je mučila. Najlakše bi bilo uzeti suce iz drugih saveza, kao što se napravilo u završnici županijskih liga, jer tada čak i u slučaju pogrešaka ne bi bilo sumnje da su namjerne. Postavlja se, međutim, pitanje kakva bi se poruka time poslala međimurskim sucima koji sigurno ne skaču od oduševljenja kada se njihov posao povjeri kolegama izvan Međimurja.
Osim toga ogromno nepovjerenja koje prema sucima vlada kod međimurskih klubova razlog je što ih se kod nas sve manje odlučuje za fućku, prešutno šaljući poruku da im je dosta takvog odnosa. To bi nas ubrzo moglo dovesti do situacije da i na nekim seniorskim utakmicama ne bude dovoljno sudaca, kao što je već sada slučaj kod mlađih kategorija. U takvoj situaciji savez i sudačko vodstvo odlučili su poslati na teren najbolje što imaju, uključujući i našeg jedinog prvoligaškog suca.
Nakon svega lako je pametovati i reći da bi drugačija odluka možda bila bolja. Maknemo li na trenutak klupske boje složit ćemo se da nije lako procijeniti. Činjenica je da se nakon obje utakmice, u kojima su suparnici prikazali dobar i zanimljiv nogomet, vuku repovi sudačkih odluka umjesto da govorimo o vrlo dobroj kvaliteti igre i odličnoj posjeti. S druge strane dojma sam da su i Kolarić i Velđi ukupno gledajući napravili dobar posao. Naime, u svakoj utakmici imamo po jednu spornu situaciju, ali obje se donesene odluke temelje na procjeni pomoćnih sudaca. Pri čemu se, možda, u oba slučaja pokaže da su u konačnici bile ispravne, ali ono što je najviše iritiralo sve sudionike susreta i gledatelje bila je komunikacija sudaca u tim situacijama.
U prvoj utakmici domaći su se bunili zbog poništenog gola. Iz dostupne snimke laički gledano čini se da se strijelac u akciju uključio iz zaleđa. Ono što začuđuje je činjenica da su i glavni i pomoćni sudac pokazali na centar, pa odluku poništili nakon što su domaći igrači već proslavili pogodak. Dojam je da su promijenili odluku temeljem naknadne procjene pomoćnog suca koji, po onome što se vidi, ni u jednom trenutku nije podigao zastavicu da bi označio nedozvoljenu poziciju. Mi smo nakon utakmice pogledali snimku u miru, ali temeljem čega je on promijenio odluku?
Uzvrat je obilježio dosuđeni jedanaesterac. Očekivano, za navijače Poleta je penal čist k’o suza, za pristalice Nedelišća nije bio ni u ludilu. Snimku te situacije možemo pogledati iz nekoliko kutova, ali nakon toga mišljenja su podijeljena i među onima koji su posve neutralni. Odluka je donesena dvadeset minuta prije kraja utakmice u kojoj je domaćima igralo i 0:0, pa je tim važnija. Iz snimke je jasno vidljivo da je pomoćni sudac bio u najboljoj poziciji procijeniti spornu situaciju, zato što je ispred glavnog bilo nekoliko igrača. Kretanje pomoćnika prema šesnaestercu pokazuje da je odmah smatrao kako se radi o kaznenom udarcu, ali u takvoj situaciji moraš biti milijun posto siguran. Postavlja se pitanje je li uistinu bio, s obzirom da ni ovdje nismo primijetili da je mahanjem zastavice pokazao glavnom sucu kako je nešto vidio?
Pretpostavka je da se u obje situacije među sucima odvijala tzv. tiha komunikacija putem audio veze, međutim dojma smo da se to moglo i trebalo odraditi mnogo odlučnije i na vizualno puno bolji način, kako bi i nama koji nismo sudački eksperti bilo jasnije što se dešava. I dok je tiha komunikacija među sucima, nakon uvođenja novih tehnologija, jedan od dopuštenih načina njihove suradnje, nejasno je zbog čega i nekoliko dana nakon susreta koji su izazvali mnogo negativnih reakcija zbog spomenutih situacija u savezu vlada zavjet šutnje.
S obzirom na broj dostupnih video snimki bilo bi dobro da se svojim stavom oglasila sudačka komisija ili se moglo pitati za procjenu nekoga od neutralnih sudačkih autoriteta izvan našeg kraja. Iako ni takvo mišljenje sada ne bi moglo u potpunosti pogasiti rasplamsane strasti, time bi se pokazala dobra volja da ih se barem malo primiri. Tiha meša za koju su se odlučili jedino stvara plodno tlo raznim teorijama urote od kojih međimurski nogomet neće imati baš nikakve koristi.
Sve ovo pišem u vrijeme kada očekujemo delegiranje sudaca za finalne susrete Međimurskog nogometnog kupa u nadi da će sve što se dogodilo biti dobro iskustvo i podloga za donošenje najkvalitetnije moguće odluke.