Minulog petka, 26. srpnja, Međimurje su drmale visoke temperature, narod se razmilio po godišnjim odmorima, a u Parizu se iščekivao spektakl otvaranja XXXIII. Olimpijskih igara.
Točno u 20:00h u Domu kulture Hlapičina krenula je kazališna predstava „Ljubav s dva lica” autorice Marije Winter.
Stigli su glumci iz Gornjeg Mihaljevca. Godinama su tu, na svojoj matičnoj sceni u Gornjem Mihaljevcu i na scenama međimurskih domova kulture. Moguće je da im to nikad neće glasno reći ili napisati prosudbene komisije na KAM-u u Prelogu ili malo zavidni artisti iz susjednih sela, no jedno je neupitno i sigurno.
Glumice i glumci KUU „Lipa” iz Gornjeg Mihaljevca na scenu donose zaraznu radost, inteligentnu zafrkanciju, naboj strasti i dinamike koji nije svakodnevnica.
Kad ih gledamo često se nameće pitanje: to oni glume ili žive to što glume?! Nikad njihove izvedbe nisu nepotrebno potrošeno vrijeme, a najdomljivije su njihove masovne scene u kojima se gužva i po desetak glumaca najčešće na premalom prostoru.
Na toj vještini im treba iskreno i dugo pljeskati. Tako je bilo i u Hlapičini. Zaobići ću prepričavanje zanimljive fabule, ali moram dodati još jednu posebnost umjetnika iz KUU „Lipa” – autentične glazbenike koji su gotovo redoviti ukras i nezaobilazno bogatstvo predstava.
Svi, svi iz ansambla vrijedni su spomena, ispisat ću tek nekoliko imena. Jasenka Novak, Robert Kos, Franjo Halabarec i Slavko Kovač svakako su vrh koplja KUU „Lipa”. Za kraj treba ispisati najzaslužnije ime za događaj u Hlapičini. Drago Stojko je dobri duh sela, domaćin, organizator i promotor, osoba koja zna od malog stvoriti veliko i vrijedno.
