Emiliju Baranašić iz Palinovca upoznali smo u društvu njezinih kolegica, članica Udruge umirovljenika Donji Kraljevec. Marija Čemerika i Svjetlana Čanadi bile su uz Emiliju jedna od natjecateljskih ekipa tijekom Gulašijade u Domašincu tijekom koje je 21 ekipa nastojala izboriti pobjedu. Upravo je Baranašić bila vođa ekipe koja se morala sastojati od tri člana, glavnog kuhara i dva pomoćna.
Oko gulaša nema filozofije, rekla nam je Emilija.
-Ako kuhate gulaš, nije važno dali je na veliko ili malo, važno je da se samelje velika količina luka na koji se ubacuju različite vrste mesa, prvo junetina pa onda svinjsko. Sve se to treba dobro izdinstati. To se zaljeva temeljcem kojeg trebate skuhati od kostiju i povrća. Tajne vam tu nema, tu je sve do osjećaja za mjere, ali meni nakon godina kuhanja to već ide od oka! Pobjeda je više stvar ukusa i začina.
Iako filozofije oko gulaša nema, ima oko kolača koje priprema više od tridesetak godina!
-Svoje slobodno vrijeme kod kuće provodi spravljajući kolače. Iako sam se umirovila, to mi je dodatna zanimacija i prihod. Sve je nekako krenulo od preporuke, od usta do usta. Danas kad netko treba kolače ili torte znaju kome pokucati. Samo se pojave pred vratima i dogovorimo želje, govori i dodaje:
– To radim ne jer moram, nego u tome uživam. Radim kolače već 32 godine jer sam ne samo slastičarka, već i svatovska kuharica. Kad su se doma održavali svati, ja sam redovito bila angažirana. Danas je drugo vrijeme, kolači su restoranski, a svatovske kuharice stvar su prošlosti.
Dok imam volju, nema mi kraja!, rekla je za kraj.
