“U ČEMU je snaga obitelji Rajković? Radi se o čakovečkom taksistu i doktorici obiteljske medicine. Čime oni drže u šaci državu da nije uspjela kupiti PET/CT uređaje?”, rekla je nedavno na presici kandidatkinja stranke Možemo za predsjednicu Ivana Kekin, podsjetivši još jednom na aferu Medikol, koja je počela u doba Ive Sanadera, a nastavila se za vrijeme Andreja Plenkovića, piše Index.hr.
No, tko su zapravo Rajkovići? Krenimo redom.
Bračni par Rajković, doktorica opće prakse Ivanka Trstenjak-Rajković te njen suprug Ivan, smatraju se pionirima privatnog poduzetništva u hrvatskome zdravstvu. Ovaj bračni par upoznao se osamdesetih godina u Zagrebu, dok je Ivanka studirala medicinu, a Ivan radio kao taksist.
Ivan, danas vlasnik najveće privatne zdravstvene ustanove u Hrvatskoj, završio je školu za automehaničara te položio ispit za profesionalnog vozača. Prva investicija bila mu je kamion, no brzo se u Zagrebu počeo baviti taksiranjem. Tog posla ostavio se nakon što se Ivanka po završetku studija vratila u rodni Čakovec. Za njom je otišao i Ivan.
Ivanka je prvo radila kao liječnica opće prakse u Međimurju, da bi jedno vrijeme radila u domu umirovljenika. Ivan je položio ispit za kuhara te je uložio novac od taksiranja u kafić koji se nalazio u Obrtničkom domu u Čakovcu.
U jednom od ranijih razgovora Ivan Rajković je tvrdio da se osamdesetih na tom poslu obogatio te da je imao tri restorana i taman se spremao otvoriti hotel. No, tada je počeo rat i sve, kako kaže, zaustavio. Ivanka u Čakovcu osniva privatnu ordinaciju 1994. godine i to je zapravo početak Medikola.
No, početak nije bio idealan jer je prvotni poduzetnički projekt Poliklinike u Čakovcu propao pa su reorganizirali poslovanje početkom 2000-ih. Rajkovići nisu mogli vraćati kredite te je banka 2001. pokrenula stečaj nad poliklinikom. Rajkovići su unajmili novi prostor te otvorili novu polikliniku.
Tada im je zaplijenjena sva privatna imovina, no uspjeli su s bankom dogovoriti ponovni otkup svoje kuće u Čakovcu. Za propast su Rajkovići optuživali tadašnjeg ministra zdravstva Andriju Hebranga, koji im devedesetih nije htio dati dozvolu za rad.
Upravo zbog te propasti na službenim stranicama Medikola stoji da je godina osnivanja poliklinike 2000. te da su svoje djelovanje počeli u Zagrebu, na Dobrom dolu, kao Poliklinika za radiološku dijagnostiku. Pet godina kasnije preselili su sjedište u Voćarsku ulicu, gdje se nalazi i danas.
Ključna godina za uzlet Medikola definitivno je bila 2007., kada su otvorili PET/CT centar u Zagrebu, u Vinogradskoj ulici, što je bila njihova prva podružnica. Slavica Lukić, novinarka Jutarnjeg lista, objavila je svojedobno da se Medikol nalazi u privilegiranoj poziciji u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje jer među deset privatnih poliklinika dobivaju najviše novca od HZZO-a.
Naime, problematizirala je trošenje javnog novca zbog načina na koji se u blagajnu te privatne poliklinike od studenoga 2007. do kraja 2013. slilo više od 500 milijuna kuna. Ključna je bila upravo 2007. godina, kada je Medikol zapravo bio pred stečajem, a “izvukao” ih je ugovor s Nevenom Ljubičićem, tadašnjim HDZ-ovim ministrom u vladi Ive Sanadera, o obavljanju PET/CT pretrage.
Prema tom ugovoru privatna poliklinika odredila je i cijenu pretrage i dinamiku godišnjeg rasta broja pacijenata, dok je s druge strane HZZO odbijao molbe kliničkih bolnica da im se nabavi PET/CT uređaj.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.
