HRT je u Podturnu u Međimurju pronašao posljednje proizvođače tkanina od lana. Nekada je rastao posvuda na pašnjacima uz rijeku Muru i kao tkanina bio izrazito cijenjen. Rezidba, sušenje, tučenje na drvenom stupu, tkanje i još puno toga pokazale su im Turenčanke koje su ručnu obradu lana sačuvale od zaborava.
Grci i Rimljani, najčešće zbog vlakana i sjemenki. Uz bok nutricionističkim vrijednostima, lan se na sjeveru zemlje iskorištavao za proizvodnju tkanina. Tehnika izrade bila je složena i posla je bilo mnogo. Nakon radova u polju – slijedio je zahtjevniji dio. Od čišćenja sjemenki do udaranja o trlicu.
Da bi se iz sušene stabljike lana dobile tanke niti trebalo je mnogo truda.
-To se moralo u jako vruću pećnicu staviti, kako su kruh nekad žene pekle, pa kad se osušilo to se dalo ”trti na trlicu”. Povesmo se to zove. Ja to onda predem i to se stavlja na rašek pa se opere te ide na tkalački stan, govori Ana Žganjar, čuvarica baštine iz Podturna.
Tkalci su prema željama tkali različite predmete.
– Prvu klasu košulje i hlače, kako imaju i moji dečki, druga klasa plahte što su se stavljale na krevet, a treća klasa pojove i vreće, rekla je Ljubica Kerhač, čuvarica baštine iz Podturna.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.
