U sklopu projekta “Vrtuljak emocija” u Osnovnoj školi Domašinec, 6. veljače 2025. godine organizirana je edukacija za devet učitelja. Posjetila ih je dr. sc. Martina Hranj iz Centra za poslovno pripovijedanje i savjetovanje ARS VERBI, koja je održala predavanje na temu “Važnost usmenog pripovijedanja i terapeutski učinak priča”.
Pripovijedanje je vještina i sposobnost koja zahtijeva temeljitu pripremu i određeno znanje. Jedna od najvažnijih komponenti pripovijedanja je osoba koja donosi priču pred publiku, a to je pripovjedač/izvođač. Svaki učitelj, kada stane ispred svog razreda, uskače u ulogu pripovjedača, te je stoga za svakog učitelja iznimno važno znati načine na koje može upotrijebiti svoju vještinu pripovijedanja. Određene osobine pripovjedača su element na koji učenici doživljavaju pripovijedanje i priču.
Učenici ne slušaju samo ono što im učitelj govori, nego i promatraju učiteljeve pokrete, izraz lica i na temelju svega onoga što dožive kreiraju svoj stav. Ako želimo kod svojih učenika potaknuti pozitivan stav prema pripovijedanju i osloboditi ih straha od javnog nastupa, važno je prvo kod sebe stvoriti pozitivan stav prema pripovijedanju. Dijeljenjem priča iz svakodnevice postižemo bolje razumijevanje drugih i lakše pronalazimo rješenja za konflikte i međusobno nerazumijevanje.
U svakodnevnoj smo komunikaciji izloženi pripovijedanju – kada slušamo što nam drugi govore o nekom događaju ili svome danu, ako čitamo u slobodno vrijeme, ili kada gledamo kratke videozapise, ekranizirane romane, filmove i televizijske serije. Ljepota priče i pripovijedanja krije se u tome što djetetu priča donosi bogatstvo i ljepotu žive riječi, intonaciju, toplinu, izraz lica i govor tijela te ohrabruje djetetovo stvaralaštvo.
Pripovijedanje priča ima veliki utjecaj na djetetov razvoj. U priči djeca pronalaze obrasce za izgradnju unutarnjih predodžbi o svijetu. Kada dijete priča priču, ono zapravo dijeli svoj unutarnji svijet s drugima. Na isti način priče utječu na odrasle. Pričajući priče stvaramo, razvijamo komunikaciju i izgrađujemo povezanost s djecom. Nakon pričanja priče, djeca nisu samo bila izložena tekstu i priči, nego su dobila uvid u čovjeka koji im je tijekom pričanja predstavio sebe.
Pripovijedanje je stoga oblik kvalitetnog provedenog vremena s djecom. Osposobljavanjem učenika za pripovijedanje, razredi mogu postati pravi mali festivali stvaralaštva i umjetnosti, užitka u pričama i zajedničkome stvaranju. Uz to, izvođenje priča djeci pruža nešto drugo – strukturu, uvid u uzročno-posljedične veze, razvoj mašte i koncentracije, samopouzdanja i vjere u svoje sposobnosti. Također, izvođenje priča zasigurno omogućuje stvaranje pozitivne razredne atmosfere, što je i cilj ovog projekta.
