Uspješna međimurska karatistica Ana Filipović iz Belice ove je nedjelje, 9. ožujka 2025. godine, osvojila uspješno 5. mjesto u kategoriji seniorka (18+, 68 kg) na Državnom prvenstvu Hrvatske za seniore i veterane u pojedinačnim i ekipnim katama u Zagrebu.
Smatramo da je to odličan uspjeh za ovu 20-godišnju djevojku koja je nedavno okrenula novu stranicu u svom životu, odlučila se za promjenu školovanja te zbog svega toga, kao i zbog ozlijede, nije imala prilike ići niti na redovite treninge. O svemu nam je ispričala sama prilikom nedavnog susreta u Belici.
Ana Filipović članica je Karate kluba Globus Čakovec-Mala Subotica i od ove studentske godine postala je studentica 1. godine psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali karate je i dalje njezina velika ljubav, koju želi ukomponirati u svoj život.
STUDIRANJE I TRENINZI – ZAHTJEVNA KOMBINACIJA
Ana je oduvijek velika zaljubljenica u sport, a u karateu je postala poznata kao viceprvakinja Hrvatske u kategoriji juniorka. Iza nje je niz nagrada i uspješnih rezultata na natjecanjima, a prošle godine bila je treća u seniorskoj kategoriji od 68 kg. Sada je uspješna peta.
– Nažalost, još me malo muči rame koje sam iščašila prije tri godine, a također sam počela studirati u Zagrebu te se još nisam uspjela organizirati da ovdje i treniram, pa zasad na treninge idem kad dođem doma u Belicu, uglavnom vikendima, no dogodi se da zbog ispita ne idem u Belicu i po mjesec dana. Rekla sam treneru da čim se malo posložim, počet ću trenirati karate i u Zagrebu. Nastupit ću i na studentskom natjecanju iz karatea.
OD VOJNOG STUDIJA DO PSIHOLOGIJE
Kao studentica, nedavno je primila i stipendiju Općine Belica, a pitali smo ju kako se odlučila za psihologiju.
– Završila sam prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Tehničkoj školi u Čakovcu i prošle studentske godine upisala sam doduše Vojno vođenje i upravljanje na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu, no jednostavno se tu nisam našla pa sam se ispisala. Godinu dana sam radila. Uvijek mi je u podsvijesti bio interes prema psihologiji, no bila sam zaluđena vojskom i odlučila sam da idem na Vojni fakultet, što se pokazalo krivom odlukom.
Sad sam konačno na psihologiji, tu mi je lijepo i zanimljivo, iako moram priznati i naporno i teško, no pretpostavljam da je to normalno jer sam godinu dana pauzirala od učenja i trebam se opet priviknuti na taj tempo. Smještena sam u Studentskom domu „Stjepan Radić“ u Zagrebu. Nadam se da ću pronaći vremena i vratiti se karateu, jer to je moja velika ljubav.
KARATE TRENIRA OD SVOJE 7. GODINE
Pitali smo Anu kako je sve krenulo.
– Uvijek sam bila sportski tip i igrom slučaja moj prijatelj iz vrtića, koji je sa mnom išao i u osnovnu i srednju školu, Karlo Krnjak, krenuo je s bratom na karate u tadašnji klub u Belici i pozvao i mene da dođem. Tako sam krenula na karate sa 7 godina, u 1. razredu osnovne škole, svidjelo mi se i nakon nekog vremena sam se prebacila u Karate klub Globus Čakovec – Mala Subotica. Moram reći da je to odličan klub na profesionalnoj razini, nedavno je naš član Petar Slukić bio treći u Europi, i svi tu su došli do prilike za medalje te smo jedan od jačih klubova na razini ne samo Međimurja i Hrvatske već i cijelog Balkana – kaže Ana.
(ŽIVOTNI) TRENER DEJAN SLUKIĆ UVIJEK JOJ JE PUNO POMOGAO
Ana je tijekom svojih treninga imala više trenera, kao što su Tomislav Magdalenić i Mladen Vizinger, no najviše je trenirala, a trenira i danas, pod vodstvom trenera Dejana Slukića, oca Petra Slukića, kojem je uputila sve pohvale:
– Dejan Slukić nam nije samo sportski trener, uvijek nam je pomagao i životnim savjetima. Kad sam prolazila krizu zbog odabira Vojnog fakulteta, ponudio se oko bilo kakve pomoći. Svima nam je puno pomogao ne samo u sportu već općenito u životu te nas naučio disciplini i upornosti.
KARATE TRENIRA I MLAĐI BRAT PETAR
Ana ima stariju sestru Teu Filipović te mlađeg brata Petra Filipovića, koji, naglasila je Ana, također trenira karate te vjeruje u njegov uspjeh:
– Očekujem od njega da nadmaši moje rezultate jer ima puno bolje predispozicije za karate od mene!
VELIKA PODRŠKA OBITELJI
Ana za sebe kaže da je izrazito uporna i kad si nešto zacrta, to mora i ostvariti, pa makar bilo i pogrešno, no na vlastitim greškama se eto uči!
– Sada sam pametnija i iskusnija nego prošle godine i hrabro idem u nove životne izazove! – zaključila je Ana.
U svemu u životu, Ana naglašava izrazitu podršku svoje obitelji.
– Htjela bih se najviše zahvaliti svojim roditeljima mami Nikolini Filipović i tati Tomislavu Filipoviću jer su mi uvijek, ali uvijek, bili podrška što se tiče i sportskog i akademskog života. I nikad im nije bio problem voziti me 2 puta dnevno na trening ili provesti cijeli vikend sa mnom na turniru. I kad sam imala lošu sezonu ili neku ozljedu, uvijek su bili moja podrška i učili me da treniram karate iz ljubavi i da radim to zašto što to volim i u tome uživam – rekla je Ana i istaknula:
– Posebno bih zahvalila i starijoj sestri Tei koja je uvijek uskočila i također me vozila i na treninge i svugdje gdje je trebalo, ona mi je pomogla i u školi kad mi nešto nije bilo jasno i također mi je bila velika podrška!
Ani želimo puno uspjeha u daljnjem školovanju, karateu, kao i svemu što radi – sa srcem, uporna i nezaustavljiva!
