Franjo Sobočan iz Hlapičine, među prijateljima poznat kao Frenki, ime je koje se veže uz poduzetništvo, sport i glazbu u Međimurju. Iako je javnosti najpoznatiji kao osnivač i vlasnik poduzeća Sobočan-interijeri d.o.o., jednako je prepoznat i po svom dugogodišnjem doprinosu sportu i zajednici.
Rođen 1955. godine u Hlapičini, Frenki je obrazovanje stjecao u Murskom Središću, Lendavi i Mariboru, gdje je završio Višu tehničku školu i postao inženjer strojarstva. Svoj poslovni put započeo je davno, a već 25 godina s ponosom razvija obiteljsko poduzeće zajedno sa sinovima Dejanom i Nikolom, koji danas imaju vodeće uloge u tvrtki.
Sport – njegova druga ljubav
Unatoč poslovnim uspjesima, Frenki nikada nije zanemario svoju ljubav prema sportu, posebno prema nogometu. Bio je jedan od osnivača Rukometnog kluba Hlapičina, višegodišnji predsjednik NK „Mura“ Hlapičina, član Izvršnog odbora MNS Čakovec, te jednom prilikom i disciplinski sudac. Danas je član Uprave NK „Rudar“ Mursko Središće te i dalje pomaže klubovima kao sponzor i savjetnik.
– Nisam bio aktivni sportaš, ali sam uvijek bio uključen organizacijski – skromno kaže Frenki, i otkriva još jednu svoju, manje poznatu stranu – glazbenu.

Glazbom za svoje klubove
Frenki je autor i glazbe i tekstova dviju himni koje su danas neizostavan dio identiteta nogometnih klubova Rudar i Mura.
Himna „Mura, Mura, Mura“, nastala 2008. godine, opisuje život u Hlapičini, atmosferu uoči utakmica i donosi imena ulica koje lokalci koriste, iako službeno ne postoje: Zavrtna, Glavna, Ulica jorgovana, Podrumska… U pisanju dijela stihova pomogao mu je i Vlado Nađ, poznat po seoskim špelancijama.
Druga himna, „Rudare moj Rudare“, nastala 2016. godine, nosi osobnu notu. U njoj je Frenki opisao život rudara, simbol Murskog Središća, te odaje počast svome ocu Vinku koji je 20 godina radio u jami.

– U drugom dijelu te pjesme opisujem vječni pozitivni rivalitet između Gornjeg i Donjeg kraja Murskog Središća – pojašnjava Frenki.
Obje su pjesme snimljene u studiju “Remi” u Belici, a u snimkama sudjeluju i navijači „Mure“ i „Lapornika“. Frenki potpisuje tekst, glazbu, aranžman i produkciju.
Himne koje žive s klubovima
– Ponosan sam što su obje himne dobro prihvaćene. Posebno mi je drago kada čujem navijače i igrače kako ih pjevaju prije utakmica. Tada se uvijek sjetim oca rudara, i to me iskreno dirne – kaže Frenki.
Posebnu emociju nosi i trenutak kada njegov unuk Fran, član selekcije U17 NŠ Rudar, s ponosom sluša himnu svog kluba – onu koju je napisao upravo njegov djed.
Frenki ne staje – najavljuje nove glazbene projekte, koji će, kako kaže, doći kad za njih nađe vremena. Njegova priča pokazuje da poduzetništvo, sport i glazba mogu živjeti zajedno – i to na autentičan, lokalno ukorijenjen način.
Iz stihova koji žive
Himna NK Mura:
“Mura, Mura, Mura, najbolja si ti,
Mura, Mura, Mura, volimo te mi…
Mura ponori, Mura ponori, Mura ponori…”
Himna NK Rudar:
“Rudare moj Rudare, ti si meni sve,
Rudare moj Rudare, tebe volim najviše!”
Kako da ove riječi ne pokrenu srca igrača i navijača?
Frenki je dokaz da srčanost, ljubav prema zajednici i kreativnost mogu ići ruku pod ruku – i ostaviti trag za generacije koje dolaze.

