Kotoriba je bogata sportska sredina, pogotovo kada je u pitanju nogomet. Nasuprot tome, tužan je podatak da je ona međimurskom nogometu dala vrlo malo nogometnih sudaca, a ti koji su se pojavili na sceni nisu daleko dospjeli i nisu dugo “trajali”. Mladić koji će zacijelo svojim mladim sumještanima, i onima iz okolice, postati u tome uzor je 25- godišnji Roberto Dežđek, prvostupnik inženjer multimedijske i grafičke tehnologije, trenutno u potrazi za poslom. Povod za njegovo predstavljanje jenajnovija vijest i MNS kako je nakon tri godine truda i suđenja u 3. NL “Sjever” uvršten na listu sudaca 2. NL, odnosno trećeg ranga hrvatskog nogometa.- Odlazak u viši rang natjecanja me veseli, no ujedno nosi i odgovornost koju treba opravdati kvalitetnim izvedbama na terenu- reći će naš sugovornik tim povodom.
Put do toga nije bio ni malo lak. Kada i zbog čega si odlučio postati nogometnim sucem?
– Potkraj sezone 2017./2018., s napunjenih 18 godina, prijavio sam se na tečaj za nogometnog suca. Iznerviran načinom suđenja suca jedne od utakmica koju sam igrao, počeo sam bučiti u svlačionici od bijesa i tada mi je jedan prijatelj odgovorio: “Neje to tak lefki posel kak se čini, ak misliš da bi ti bolje sudil, postani sudac.” I nakon tih riječi ja sam otišao na tečaj za nogometnog suca i tako je počelo-iskreno će Roberto. Kaže da se sjeća prve utakmice koju je sudio nogometnim početnicima u Kotoribi početkom 2018. godine.
Prva službena i u kojem rangu, kakva je bila službena ocjena?
– Moja prva službena seniorska utakmica bila je 18.8.2018. godine u Savskoj Vesi, gdje su snage odmjerili domaće Bratstvo (SV) i ekipa Jedinstva iz Novog Sela na Dravi, a ja sam na toj utakmici obavljao funkciju drugog pomoćnog suca. S obzirom da od četvrtog ranga natjecanja, 3.HNL Sjever, suci dobivaju ocjene, no znam da su delegat i kolege suci bili zadovoljni načinom na koji sam sudio tu prvu utakmicu- zadovoljno će.
Redale su se utakmice. Koliko si ih do sada odradio i kojim rangovima?
– Po podatcima iz HNS Comet sustava imam 679 službenih odsuđenih utakmica, od toga 275 seniorskih. Sudio sam u svim rangovima međimurskih liga, 3.HNL „Sjever”, utakmice Prve nogometne lige pionira, kadeta i juniora, pa čak i završnicu Veteranskog
prvenstva Hrvatske.
Kako si prihvaćen od nogometaša, kako od gledatelja, kako od stručnjaka?
– Od samih mojih sudačkih početaka mogu reći da sam stvarno vrlo dobro prihvaćen od strane nogometaša, gledatelja i stručnjaka. Vjerojatno je razlog tome i to što sam i sam bio prije bio nogometa , upoznao puno ljudi iz sporta, pa mi je zbog toga malo i lakše suditi. Skoro na svakoj utakmici koju sudim imam poznanike ili bivše suigrače iz nogometnog svijeta. To ti uvelike olakša stvari kad pogriješiš, ljudi lakše prihvaćaju te pogreške koje su dio sudačkog posla. Ipak većina gledatelja na nogometnim utakmica i dalje misli kako su suci sretni kad pogriješe i da to rade namjerno. Svaki sudac nakon svoje pogreške triput je ljući od svakog igrača koji promaši čistu šansu, jer kad sudac pogriješi povratka nema i proglašen je glavnim krivcem. Nije se lako nositi s time, no s vremenom naučiš da nakon svake pogreške moraš raditi još više na sebi kako bih u budućnosti pogreške sveo na minimum. Što se tiče struke, od samih mojih sudačkih početaka imam vrlo dobru suradnju s kolegama sucima, delegatima, povjerenicima za suđenje i svima ostalima iz MNS-a i HNS-a. To me vrlo veseli i ovih putem bih se htio zahvaliti svima koji su mi na bilo koji način pomogli na dosadašnjem sudačkom putu-iskreno i ponosno će Roberto.
Evidentno je da su ocjene bile zadovoljavajuće. Čemu to prepisuješ?
-Put do sadašnjeg ranga naravno da nije bilo lak, no mislim da su mom napredovanju najviše doprinijeli učenje na vlastitim greškama, poznavanje pravila nogometne igre, rad na fizičkoj i psihičkoj pripremi, suđenje velikog broja utakmica te naravno savjeti i učenje od sudačkih kolega i mentora.
Koliko i kako se pripremaš za utakmice, koliko Ti znači stručno usavršavanje?
-Poučen lošim primjerima, na mojih sudačkim početcima, shvatio sam da je priprema za svaku utakmicu koju sudim vrlo bitna. Uvelike pomaže ako na utakmicu dođeš spreman i znaš što od iste možeš očekivati. Moja priprema sastoji se od toga da proučim ekipe utakmice koju ću suditi te si za svaku ekipu napravim neke natuknice (stil igranja, potencijalni problematični igrači, da li ekipe imaju neke razmirice iz prošlih međusobnih susreta,…). Iako možda zvuči banalno i nepotrebno upravo temeljitom pripremom za utakmicu, dolaziš na istu spreman i već na startu si spreman na skoro sve potencijalne probleme koje utakmica nosi.
Stručno usavršavanje znači puno i kao što sam već prije naveo: poznavanje pravila nogometne igre, gledanje edukacijskih videoklipova, dobra fizička i psihička priprema, analiza vlastitih pogrešaka te naravno savjeti i učenje od sudačkih kolega i mentora neophodni su za bilo kakav napredak u suđenju. Tu posebnu moram istaknuti Igora Križarića, inače bivšeg prvoligaškog suca, koji je tu za mene od mojih sudačkih početaka. Bilo to nakon loših ili dobrih utakmica, uvijek mi pomaže svojim savjetima te me uči kako biti bolji sudac iz utakmice u utakmicu. On je najzaslužniji što sam prvo zavolio suđenje, a onda i za moj sudački napredak.
Sudački uzori u okviru MNS, HNS i oni izvan naših granica. Zbog čega?
-Sudački uzor mi je naš prvoligaški sudac Patrik Kolarić, a od europskih sudaca sviđa mi se François Letexier. Patrik je dokaz kako se marljivim radom, odricanjem i vrlo dobrim izvedbama na terenu može doći do prvoligaških, pa sada već i europskih razina. S druge strane sviđa mi se stil suđenja Françoisa Letexiera koji je po mom mišljenju među top 5 najboljih sudaca svijeta.
Kada i kako je Roberto ulazio u nogomet?
-Nakon mnoštva “naganjanja” lopte ulicama Kotoribe, saznajući da moj susjed trenira u mjesnom NK “Graničar” sa šest napunjenih godina krenuo sam s njim na trening te zavolio nogomet- kaže i okreće se vremenu kada je bio aktivan nogometaš. -Nakon šest godina u matičnom NK Graničaru otišao sam na nogometno školovanje u NŠ Međimurje Čakovec. Tamo sam proveo prelijepih šest godina, ostvarivši i nastupe za seniora NK Međimurje, a konačni prelazak iz juniorskog u seniorski nogomet ostvario sam prelaskom u NK Nedelišće. Tamo sam se zadržao pola sezone, pa je uslijedila sezona i pol u NK BSK Belica, nakon čega sam odlučio suđenje staviti u prvi plan. Paralelno sudeći i igrajući, odradio sam jednu sezonu u Strahonincu, a nogometnu karijeru okončao sam igranjem u susjednom NK Dubravčan iz Donje Dubrave-nabrojio je i dodao kako je krajem nogometne sezone 2020./2021. osjetio da ga suđenje više veseli nego igranje nogometa pa je donio odluku da će svoj fokus posvetiti sudačkom pozivu
Žališ zbog toga?
– Iako sam isprva preispitivao tu svoju odluku, smatram da je ona bila potpuno ispravna, a evo četiri godine kasnije stigla je i potvrda njene ispravnosti te uvrštenje na listu sudaca 2. NL – obrazložio je i iznio želje i planove na novoj stepenici:- Prvo želja mi se dokazati kvalitetnim izvedbama na terenu, te je sada na meni da svojim suđenjem, radom i zalaganjem dokažem da sam spreman za nove izazove. Daljnje želje su naravno suditi i više rangove natjecanja, no do tih razina čeka me još puno utakmica, odricanja i svega ostaloga što nosi sudački poziv. Stoga kako volim reći: „Idemo korak, po
korak s utakmice v utakmicu”, a teško je reći kada se može očekivati krajnji doseg, no mislim da će to biti u „najboljih sudačkimgodinama” poslije tridesete kada potpuno sazrijem i budem iza sebe imao već dobar broj odsuđenih kvalitetnih utakmica.
Za kraj je rekao kako ga raduje što je u Kotoribi dobio puno riječi podrške i pohvala stoga zaključuje da su ovdje ponosni što i Kotoriba ima suca na trećeligaškom rangu hrvatskog nogometa. Posebno je spomenuo ponos u obitelji gdje se odmalena drže skupa te slave uspjehe svih članova obitelji jednako. Tu je tata Robert, predsjednik TK Kotoripski begači i mlađi brat Domagoj, student kineziologije i jedan od perjanica NK Graničar za kojeg će brat Robert reći:- Brat Domagoj ostao je u nogometnom svijetu te je već treću sezonu u matičnom Graničaru iz Kotoribe. Prošle godine s ekipom je osvojio i Kup MNS-a te ga sada očekuje i susret pretkola Hrvatskog nogometnog kupa. Slobodno mogu reći da trenutno uživa u svojoj igračkoj karijeri, a poznajući ga mogu reći da je ovo samo početak svega lijepoga što ga čeka u nogometu – ponosno je završio.
Medjimurski.hr svakom uspješnom izražava čestitke i sreću sa željom da potraju što dulje……