Jedva čekam novi susret i novu nenadmašnu čaroliju njegovih pjesama za moju dušu! Još se dojmovi nisu slegli, a ona ugoda koju čovjek osjeća za vrijeme njegovog koncerta trajat će još danima. To bogatstvo osjećaja zna prenijeti samo On. Po tisućiti put Zvonko Bogdan sinoć je na dvosatnom koncertu dvorištu vile Bedeković u Varaždinu dokazao da je najveći gospodin među pjevačima i najveći pjevač među gospodom. Ni jedne sekunde nisu se primijetile njegove godine. A nosi ih 83 (rođen je 5. siječnja 1942.).
Sve je prošlo nekako prebrzo. Od početka do kraja nije silazio s pozornice, nije morao piti vodu, nije “vikao” na publiku, koja je zajedno s njim pjevala cijeli koncert.
Po običaju, Zvonko Bogdan dao je cijelog sebe i ponovo tisuća razdraganih gledatelja poveo pjesmom kroz Panoniju. Uz odličane najbolje tamburaše RTV Vojvodine iz Novog Sada ulazio je iz pjesme u pismu, pa u novu pesmu i tako redom. Oduševljavao svojim glasom, temperamentom i iskrenim odnosom prema publici, koja je pjevala zajedno s njim. To ga je više od 60 godina i održalo na estradi. Publika ga naprosto voli.
Ljubitelji romansi, narodnih i starogradskih pjesama došli su na svoje i uživali, a sve Varaždince digao je na noge kad je zapjevao “Dođite u Varaždin, kad je Špancirfest”.
Zvonko Bogdan ne bi bio to što jest da pred sam kraj na pozornicu nije doveo vojvođanski folklorni ansambl koji desetljećima njeguje pisme i plesove Bunjevaca. Ako je Zvonko praznik za uši, onda su folkloraši bili praznik za oči. Bravo.
I za kraj, Zvonko Bogdan je kao staro vino: koliko god ga piješ, ono uvijek traži još i još i još…
Živjeli!
