Čak tri generacije bivših učenika Osnovne škole Prelog: 40-godišnjaka, koji su tu školu završili prije 25 godina, 65-godišnjaka, koji su se s klupama osnovne škole pozdravili prije 50 godina te 70-godišnjaka, koji su se od osnovnjaka oprostili prije čak 55 godina – sve skupa 88 njih, susrelo se na veselom druženju u Prelogu u subotu, 6. rujna 2025. godine.
Generacije učenika koji su školu završili prije 50 i 55 godina prisustvovali su svetoj misi u crkvi sv. Jakoba ap. st. u Prelogu, koju je predslavio vlč. Stjepan Najman, rodom iz Cirkovljana, koji je zatim i sam sudjelovao u druženju kao dio generacije 70-godišnjaka, dok se generaciji 65-godišnjaka kasnije pridružio i vlč. Antun Štefan, rodom iz Preloga, koji je s njima pohađao OŠ Prelog.
Generacija učenika koji su slavili 25 godina od završetka osnovne škole našla se ispred OŠ Prelog te su u školi održali sat razrednika s jednom od razrednica, Višnjom Čižmešijom, jedinom koja se mogla odazvati (dvoje je pokojno, a jedan razrednik se nije mogao odazvati), gdje je svatko ukratko rekao nešto o sebi, gdje danas živi, radi, ima li obitelj i sl.
Prije mise bivši učenici posjetili su groblje i upalili lampione za sve dosad pokojne učenike, kao i pokojne razrednike generacije starijih učenika, a nakon mise održano je zajedničko druženje u Gradskoj kavani Lovac u Prelogu, uz živu glazbu – duo Vremeplov – do kasnih noćnih sati.
Generaciju učenika koji su školu završili prije 55 godina, koju je činilo 90 učenika u 3 razreda, okupile su Zdravka Balaban, Ksenija Glavnina i Vlado Posavec. Odazvalo se 25 nekadašnjih školaraca. Generaciju učenika 50 godina od škole, kojih je bilo 124, od čega ih je danas 20 pokojnih, okupile su Branka Podgorelec i Štefanija Sinković, a odazvalo se čak 37 njih. Najmlađe, 40-godišnjake, kojih je stiglo 26, okupili su Nenad Podgorelec, Vanja Lončarić, Sanja Blažeka Kalšan i Miroslav Gašparić.
Bilo je to lijepo prisjećanje na prošlost i školske dane, a starije generacije napričale su se i o zdravstvenim boljkama, unucima i drugim standardnim temama. Neki od bivših učenika danas stanuju po čitavom Međimurju, Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, a neki od njih na ovo događanje doputovali su i čak iz Njemačke.
Ovakva okupljanja dokaz su da školske klupe zauvijek povezuju ljude i stvaraju uspomene koje nikad ne izblijede, povezujući uvijek iznova generacije koje su zajedno sazrijevale, veselile se, plakale i otkrivale svijet, nešto što se proživljava samo u osnovnoj školi i zauvijek spaja ljude.