Na istoku Hrvatske posljednjih dana vlada prava uzbuna zbog epidemije afričke svinjske kuge (AFK) koja je zahvatila i veliku farmu Belja u Sokolovcu s više od 10.000 svinja. Prema procjenama potpredsjednika Vlade RH i resornog ministra Davida Vlajčića, koji je preuzeo vođenje Nacionalnog stožera za suzbijanje ASK, zbog ove epidemije bi moglo biti eutanizirano više od 50.000 svinja. Iako u Međimurju nisu zabilježeni slučajevi afričke svinjske kuge i među ovdašnjim svinjogojcima vlada zabrinutost. Prema podacima čakovečke ispostave Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu u našem je kraju, kod 287 posjednika, trenutno 39.844 svinja, od čega su 32.184 tovne svinje. Broj rasplodnih krmača je 798. Nakon što se afrička svinjska kuga u našoj zemlji prvi puta pojavila 2023.godine propisana je obveza prijave svakog sumnjivog uginuća te uzimanja uzoraka slezene i krvi radi analize u Hrvatskom veterinarskom institutu. Teško je, međutim potvrditi da se u praksi to u svakom pojedinačnom slučaju uistinu i provodi.
Dio međimurskih svinjogojaca, njih četrdesetak, okupljen je u Udruzi uzgajivača svinja Međimurja. Predsjednica Udruge Sonja Fažon, sa svojom obitelji, bavi se uzgojem svinja, kao dopunskim poslom, tridesetak godina.
-Međimurje prednjači u provedbi administrativnih, sanitarnih i zdravstvenih mjera kada je u pitanju svinjogojstvo te u tome leži veliki dio razloga što je kod nas stanje zadovoljavajuće, iako je, uzevši u obzir aktualne okolnosti, itekako potrebno biti na oprezu. Naši su veterinari i kontrolori napravili vrlo detaljnu evidenciju malih uzgajivača koji nisu samo popisani, nego su njihove farme i pomno pregledane te su svi standardi usklađeni s propisanim zahtjevima. Ovlaštene veterinarske stanice jednom godišnje redovno provode i preglede gospodarstava, OPG-i su imali obvezu napraviti svoj plan biosigurnosti kojim se regulira ulaz i izlaz svinja, evidencija stanja, kontrola ulaska vozila, osoba, veterinara, dezinfekcije, deratizacije i sve to dodatno doprinosi sigurnosti. Rekla bih da smo po tom pitanju najjači u Hrvatskoj i to se sada pokazalo dobrim, naglašava predsjednica udruge.
Bez obzira što je situacija u Međimurju po ovom pitanju mirna i među našim proizvođačima vlada zabrinutost.
-Sve nas zanimaju uzroci epidemije. Često se upiralo prstom u nas male, posebice tijekom epidemije prije dvije godine, a sada se pokazalo da bolest može lako zahvatiti i velike farme gdje se sigurno sve potrebne mjere striktno provode, ali se zaraza svejedno pojavila. Vidjet ćemo što je dovelo do pojave bolesti kako bismo svi znali poduzeti još neke zaštitne mjere budu li potrebne. Ranije se svaka jedinka, ponajviše odojci, morala cijepiti, ali to je ukinuto prije petnaestak godina radi izvoza svinjetine, iako je poznato da Hrvatska nije izvoznik svinjskog mesa, jer smo daleko od samodostatnosti. Stoga se postavlja zašto se cjepivo ne koristi ako postoji? Kod naših su proizvođača svinje ograđene i ne postoji mogućnost doticaja s divljim svinjama, naši članovi ne uvoze odojke za vlastitu proizvodnju, pa je isključena sumnja koja se javlja u Slavoniji da je virus stigao iz Srbije ili BiH, jedino je nemoguće posve pouzdano procijeniti stanje vozila koje prevoze stočnu hranu, jer se kreću po različitim terenima. Nakon epidemije koja se pojavila prije dvije godine na istom prostoru održana su predavanja Savjetodavne službe i podijeljeni promotivni leci sa zaštitnim mjerama, ali našim je članovima sve to dobro poznato. Važno je kako se te mjere provode u praksi i pouzdano mogu reći da ih se mi držimo, a pitanje je da li je svugdje tako, ističe Sonja Fažon.
Pojava bolesti sasvim sigurno neće pozitivno utjecati na povećanje proizvodnje svinjskog mesa.
-Ta je proizvodnja već dugo u padu, ne samo radi bolesti koje se pojavljuju, nego ponajviše zbog nereda na tržištu i otkupnih cijena. Stalno se govori o nelojalnoj konkurenciji, ali se ništa ne poduzima te se iz Europe i dalje uvozi svinjsko meso koje je prema njihovim deklaracijama pred istekom roka valjanosti. Nije pomogla ni nova odredba koja propisuje prodaju svinja isključivo s gospodarstava koja su registrirana kao farme. To je, posve sigurno, demotiviralo ponajprije starije ljude da se bave uzgojem. Treba se podsjetiti i da su prije dvije godine za svinje s pogođenih područja dodijeljeni poticaji kojima se nadoknađivala razlika do otkupne cijene koje mi drugi, pa tako ni ovdje na sjeveru, nismo imali. Istovremeno su se svinje iz zone ograničenja masovno klale u velikim mesnim industrijama po otkupnim cijenama znatno nižim od tržišnih, pa veliki proizvođači nisu imali preveliki interes otkupljivati od lokalnih kooperanata. Moja se obitelj bavi ovim uzgojem tridesetak godina, ali da nam je to osnovni posao teško bismo od njega mogli živjeti, zaključuje Fažon.
Iako je dobra vijest da epidemija afričke svinjske kuge nije pogodila naš kraj, posve je sigurno da ćemo, kao potrošači, biti izloženi epidemiji rasta cijena svinjskog mesa. Sve to u nadi da se postojeća zaraza neće odraziti na kvalitetu mesnih proizvoda, posebno prerađevina, jer bi to moglo utjecati i na ljudsko zdravlje.
