Nakon što su prije dvije godine (2023.) ostvarili svoj dugogodišnji san – putovanje života, kada su u 29 dana prohodali oko 800 kilometara dugu hodočasničku stazu Put sv. Jakoba – Camino, tzv. francusku rutu, od Saint Jean Pied de Porta u Francuskoj do Santiaga de Compostele u Španjolskoj, sa samo dva ruksaka na leđima, žuljevima na nogama i kišom koja im je otežavala putovanje čak 10 dana, bračni par Josip (zvan Jozo) i Otlija Naranđa iz Preloga, ponovno su se otisnuli na novo nezaboravno putovanje života! Ovaj put na portugalsku rutu Camina, od Lisabona do Santiaga de Compostelea!
Na putovanje su krenuli 5. rujna, hodali su od 8. rujna do 3. listopada (ukupno 25 dana), oko 670 kilometara, te se vratili kući 11. listopada 2025. godine, ispisujući novu pustolovinu svog života i novu duhovnu snagu.
KAKO SU SE ODLUČILI NA NOVO PUTOVANJE?
– Već dva tjedna nakon povratka s francuskog Camina poželjeli smo krenuti ponovno, ovaj put na portugalsku rutu. Ovakva hodanja postanu zarazna, želiš ih jer tamo si potpuno u sadašnjem trenutku, uživaš u ovdje i sada, a to je prekrasan osjećaj – opisali su odakle motivacija za dalje.
Najvažnije je posložiti si stvari na poslu i unutar obitelji, jer otići na mjesec dana treba dobro isplanirati. Jozo i Otilija morali su „zaustaviti“ svoje poslove na to vrijeme – Jozo je fotograf, a Otilija shiatsu terapeut, kao i obiteljske obveze (imaju tri kćeri i dvoje unučadi). No, život je samo jedan, a 64-godišnji Jozo i 57-godišnja Otlija ne postaju sve mlađi, dok pustolovina zove!
Podsjetimo, slično kao i na francuskoj ruti, portugalski Camino ruta je koja privlači posjetitelje iz cijelog svijeta. Neki hodaju cijelu stazu, neki samo dio, a putem se nalaze točke stajanja s prenoćištima, najčešće tzv. alberqueima – objektima pretežito od obiteljskih OPG-a, nešto slično planinarskim domovima, samo potpuno uređenim, a čistoća i higijena su na visokoj razini.
PUTOVALI S DVA MALA RUSAKA I OSMIJEHOM
Iako, ističu Naranđe, svega manje od 5 posto hodača hoda iz baš religioznih razloga, a puno više njih zbog spiritualnih izazova – da „pročiste“ glavu – ovi hodači se nazivaju hodočasnici, tzv. Peregrinose, a na ovom fizički zahtjevnom putu nema im druge nego sve svoje stvari nositi u dva ruksaka (najosnovniju odjeću – koju peru svakodnevno u prenoćištima, vreću za spavanje, kabanicu, prvu pomoć te vodu i nešto hrane). Hodači putem sakupljaju štambilje u knjižicu koju ovjeravaju na kraju putovanja u Santiagu de Composteleu.
– Ovaj put uzeli smo još manje odjeće kako bi ruksaci bili što lakši, moj je imao oko 10 kg, Otlijin svega 6-7 kg, plus hrana i voda i stvari koje ti trebaju putem i moraš ih kupiti – kaže Jozo. Treba naglasiti da nakon završnog štambilja završava i hodočašće. Više ne možete spavati u prenoćištima, ističu, te je ostatak boravka tamo isključivo turistički.
PRVIH PAR DANA HODALI 34-37 KM DNEVNO!
I njihova nova pustolovina bila je puna izazova, teškoća, ali i ljepote, pružajući iskustvo kakvo se ne može doživjeti ni na koji drugi način.
– Prvih nekoliko dana su najteži, jer su odmorišta dosta udaljena pa se hoda od 34 do 37 km dnevno, i to na 25-30 stupnjeva, a hoda se dosta po industrijskoj zoni i asfaltu, ja sam dobila žuljeve… I nema šuma i nemaš gdje ni kupiti hranu ili vodu. Zbog toga puno ljudi kreće iz grada Porta te hoda samo 300 km puta – rekla je Otilija, a Jozo je istaknuo prednosti ovog putovanja:
– Punih 30 dana tamo nam nije bilo kiše, osim zadnji dan navečer na cilju u Santiagu, na misi za Peregrinose, dok, prema statistikama, trebala nam je padati kiša 10 dana!
No, za njih, dugogodišnje aktivne planinare Planinarskog društva Prelog (Jozo je dugo godina bio i predsjednik društva) koji su osvojili i mnoge svjetske planinarske vrhove, težak početak nije bio ništa obeshrabrujuće, a dalje je išlo lakše. Za planiranje ruta koristili su mobilnu aplikaciju Gronze ili Buen Camino, koja pokazuje i točke prenoćišta, orkijepe, kilometre svake staze i sl.
PJEŠICE UPOZNALI LJEPOTE PORTUGALA
Kažu da ono što nisu odradio hodanjem, kao da nisi ni vidio. Stoga su se Jozo i Otilija nagledali ljepota Portugala. Prolazili su kroz razne krajolike – ruralna područja koja su otkrivala povijest i život ovog naroda, vidjeli su konje i bikove, prekrasne šume eukaliptusa i velikih, starih hrastova, predivne vinograde, lijepe gradove… Od gradova, posebno su ih se dojmili Tomar, vrlo interesantan grad za posjetiti, te Coimbra i Porto, gdje je J. K. Rowling dobila inspiraciju za romane o Harry Potteru.
– Ovdje zaista doživljavate prošlost, kao da ste došli na Hogwarts, neki drugi svijet. Porto je grad s pet mostova, živ grad, živih boja, divan – kaže Otilija.
Neka od prenoćišta bila su također doživljaji za pamćenje.
– Pri dolasku su prenoćili u samostanu svete Klare (Mosteiro de Santa Clara) u gradu Coimbra. Tu je, u srebrnoj grobnici, pokopana Santa Isabela, kraljica Portugala i zaštitnica Coimbre. Isabela je u 13. stoljeću prva prohodala od Coimbre do Santiaga. Jednom smo noćili, dan nakon Porta, u mjestu Vairao. Tu je samostan star iz 10. stoljeća prekrasno prenamijenjen u alberque za Peregrinose, čak ima i sobu za meditaciju s kipom Bude! Imali smo privatnu sobu, na samom vrhu samostana, prekrasan doživljaj – priča nam Jozo.
U alberqueima cijene noćenja su 10-15 eura po osobi, dok su cijene hostela 20-25 eura. Uz solo romantične trenutke u samostanu s pogledom, ovaj par otkriva kako im nije nedostajalo ni društva.
UPOZNALI I DOBRO DRUŠTVO
– Putem smo upoznali dobru ekipu s kojima smo kliknuli na prvu iz Italije, Francuske, Španjolske i Portugala te smo dio puta putovali s njima. Francuzi su znali samo francuski, koji mi ne govorimo, ali nekako smo se sporazumijevali – ispričali su nam.
Dok je na prvom putovanju Jozo dobio temperaturu i snašla ga je prehlada, na ovom putovanju „šećer na kraju“ dočekao je Otiliju, kojoj se upalila Ahilova tetiva, pa je nekoliko zadnjih dana hodala pijući ibuprofene, dok je Jozo nosio i svoj i njezin ruksak.
– Putem sam srela liječnika koji je naglasio kako se portugalski Camino dosta hoda po asfaltu i ravnoj podlozi, pri čemu se stalno opterećuju jedne te iste tetive, dok je francuski Camino dosta po makadamu te ima i uspone i silaze, što je bolje.
– Kad sagledamo francuski i portugalski Camino, koja su oba prekrasna, ipak nam se malo više sviđala francuska ruta koja ima sređenije popratne puteve i manje se hoda po cesti. Portugalski Camino nije uređen u tom postotku – objasnili su.
RAJ ZA LJUBITELJA KAVE I KROASANA
S druge strane, portugalska ruta raj je za ljubitelje kafića i slastičarnica, a u Portugalu je to 2 u 1!
– Espresso košta od 65 do 90 centi, najskuplji je 1,10 eura, butelje vina su 4-8 eura. Oni imaju samo pasteralije, a to su kafić i slastičarna u jednom. Ujutro tamo svi mještani piju kavu s cimetom i jedu slastice. Nema kafića bez kroasana i slastica! Imaju i prefine kruhove i peciva, koji vas okusom vraćaju u djetinjstvo – otkrivaju.
Dnevno su samo pješačenjem trošili 2200-2800 kalorija, no gladni nisu bili. Jeli su dosta ribe (oslić, bakalar), hobotnice, variva od leće i sl. Usput su jeli i dosta voća koje si putem hodočasnici slobodno beru, kao što su avokado, mango, naranče (naranče su tamo narančasto-zeleno/žute boje, a slatke su i sočne, kažu – prefine).
BRAČNA IDILA I PROČIŠĆENA GLAVA
Također, jedno drugome dojadili – nisu. Dok bi se neki bračni parovi „poklali“ da su tako dugo svaki dan zajedno 24 sata dnevno, Jozo i Otilija ovim su putovanjem samo potvrdili svoju ljubav i poštovanje.
– Jedan hodač nam je rekao kako je dinamika bračnog para jako izazovna te kako on ne bi išao sa svojom ženom. No, nama je bilo dobro, slažemo se i sretni smo da imamo iste interese – istaknuli su.
Jozo i Otilija jedni su od hodača koji su na ovo putovanje došli – baš radi sebe.
– Mnogi ovdje dolaze sabrati misli, riješiti se stresa od posla ili sl. Mi nismo imali poseban razlog, mislili smo da će ovo biti više turističko putovanje, no putem otkriješ sve što čuči u tebi, sve radi, sve je puno emocija, promišljanja o životu, iskustava… Ovdje jednostavno „pročistiš“ glavu, a ovo putovanje je bilo nekako baš za nas dvoje – rekla je Otilija.
Ovo putovanje, istaknuli su, mijenja život.
– Osjećamo se ispunjeno! – zaključili su.
A mi smo zaključili da bismo mogli s njima razgovarati još satima, a oni bi o ovome mogli napisati knjigu. No, vrijeme ide i red je da završimo i ovaj članak. Čestitamo Jozi i Otiliji, a vi pogledajte fotografije s njihova putovanja i malo zavirite u sebe. Možda osjetite bar mrvicu Camino duha, osvijestite kako je najvažnije ne opterećivati se prošlošću i budućnošću i biti prisutan ovdje i sad. U tome je, na koncu, tajna sreće!
