Proveo sam sat vremena u njezinom prekrasnom ukrasnom vrtu, pokazivala mi je biljke koje još cvatu, druge prošarane jesenskim bojama, treće pune plodova… Tek vidljivim uskim stazama, koje se spušaju niz brijeg, hodamo po stepenicama od izrezanih koluta debelog stabla, što ih je sama posložila. Zatim stazice vode po terasama, da bi se sa svakim korakom pred nama otvarali novi vidici i nova ljepota. Boje, mirisi, razni oblici listova bjelogorice, pa zimzeleno ukrasno raslinje… Našao sam se u čarobnom vrtu u kakvom još nikad nisam bio. Upijao sam boje, nenametljive, ali opojne mirise, osluškivao zujanje zalutalog bumbara ili pčelice. Kad smo sjeli, vani, za stol osjećao sam se odmorno, ispunjen nekom čudnom milinom… Nisam uspio sve vidjeti, ali sam si obećao da se u proljeće vraćam, bez žurbe, s više rezerviranog vremena. U ovoj ljepoti treba uživati polako, pomilovati svaku biljku, drvo, cvijet, grm… Kao što točini ona.
Da, bio sam u Amalijinom vrtu, tu u blizini, u Prekopi 105b, čija vlasnica Suzana Kemec me srdačno dočekala i provela vrtom.
-Rodom sam iz Strahoninca, a ovamo sam doselila 2013. godine i od onda doslovno svakodnevno uređujem ovaj prostor. Nazvala sam ga Amalijin vrt, i posvetila mojoj majci Amaliji, koja je prerano preminula. Ovdje smo iskrčili stare voćke i da ne bude prazan terasasti brežuljak, ja sam počela saditi različito bilje. I tako je iz godine u godinu ovaj vrt postao moje najdraže utočište. Tu provodim svaki slobodan trenutak i stalno nešto sadim, dosađujem, uređujem, postavljam stazice, stepenice… Više-manje sve radim sama. Tek povremeno mi pomognu sinovi, kao i unuk i unuka, koji se ovdje vole igrati – kaže Suzana Kemec, zaposlena kao arhivar na Sudu u Čakovcu.
Nakon što radni dan provede za stolom među papirima, boravak u vrtu i druženju s mačkom Mimi, prava su joj relaksacija.
-Ne znam točan broj, ali ovdje je zasađeno više od 1.500 raznih vrsta biljaka, a svaka od njih je u brojnim varijacijama. Drveće zimzeleno i listopadno, ukrasno grmlje, trajnice, bršljani, ruže, magnolije, ginko, egzotično drveće iz cijelog svijeta koje podnosi našu klimu… Meni najdraže su hoste. Od njih je sve počelo, a imam ih oko 500 različitih – kaže Suzana i dodaje:
-Redovno posjećujem vrtne centre u našem kraju, Zagrebu, Sloveniji i uvijek nešto kupim i posadim. Stalni sam gost vrtlarije Adamič u Dobrovniku u Prekmurju. Nikad vrt nije isti, ali je meni uvijek lijep, u svim godišnjim dobima – kaže ponosno.
I mora biti ponosna s obzirom koliko je truda i svega ostalog tu uloženo. Pitam ima li puno brige oko održavanja?
-Tu je dobra zemlja, a biljke štite jedna drugu. Nema bolesti, jedino u ljetu moram zalijevati, jer su sve hoste i još neke druge biljke u lončanicama, koje sam ukopala u zemlju pa se ne vide. To sam morala učiniti, jer su voluharice pravile štetu. Da, zalijevam, ali ne puno, jer jedna biljka daje hlad drugoj – priča mi Suzana, dok sjedimo okruženi jedinstvenom ljepotom u našem kraju.
Dolaze joj posjetitelji, kojima rado pokaže svoj ukrasni vrt. Bili su i učenici srednjih škola, brojne prijateljice iz Udruge žena Strahoninec čija je aktivna članica. Suzana rado daje savjet oko uzgoja pojedinih vrsta biljaka, a zainteresirama ponekad i ustupi neku rijetku sadnicu uz simboličnu naknadu. Evo i broj mobitela ako Suzanu Kemec, vlasnicu Amalijinog vrta, želite osobno kontaktirati: 095/ 900 9376.
Iako sam profesionalno posjetio Suzanu i njezin vrt, bio mi je to jedan od najljepših izleta u kojem sam utonuo u boje, mirise, zvukove lišća i uživao… Savršeno.
Hvala, Suzana. Vidimo se!
