Tijekom posljednje kontrole u romskom naselju Kuršanec djelatnici Skloništa za napuštene životinje ‘Prijatelji’ preuzeli su čak 37 pasa, od kojih većina nije imala mikročip ni potrebna cijepljenja. Unatoč višegodišnjim naporima, edukacijama i apelima, i dalje se nabavljaju novi psi, a često se zanemaruje njihova dobrobit i zakonske obveze.
O ovom gorućem problemu razgovarali smo s Brunom Bujanićem, voditeljem Skloništa za napuštene životinje Prijatelji Čakovec, koji već godinama iz prve ruke svjedoči koliko je borba protiv neodgovornog držanja pasa u Međimurju dugotrajna i iscrpljujuća.
– 99% pasa koje smo preuzeli nisu bili označeni mikročipom, a što znači da nisu bili ni cijepljeni protiv bjesnoće, očišćeni od parazita ili kastrirani dok smo za jednog psa, nakon očitanja čipa utvrdili da nije iz romskog naselja već ga pravi vlasnici traže još od proljeća. Iz romskog naselja Kuršanec smo od 2018. godine izvukli preko 900 pasa, a iz svih romskih naselja Međimurske Županije njih preko 3600. To je ogroman problem i stanovnici su očito zaboravili zašto su tražili pomoć 2015. godine kad je po procjeni u naseljima bilo više od 2000 pasa od kojih djeca nisu mogla izaći iz kuća. Čopori su lutali ulicama, napadali se međusobno, napadali ljude, širili zoonoze i predstavljali veliki javno zdravstveni problem, ako ostavimo po strani da su psi bili i teško zanemareni, mnogi bolesni, ranjeni i povrijeđeni. – rekao nam je Bruno Bujanić.
Prilikom kontrole u naseljima i preuzimanja pasa stanovnici, kaže, reagiraju različito – neki surađuju, ali mnogi i dalje ne razumiju da drže pse protivno zakonskim propisima. Mnogi ih ostavljaju da se slobodno razmnožavaju, pa se broj životinja opet brzo povećava.
-Mi od stanovnika tih naselja očekujemo da shvate da ovo ne vodi nikuda jer problem stvaraju sebi. – napominje.
Kontrole i apel mještanima
Kontrole u naseljima obavljaju se najmanje jednom godišnje, a po potrebi i češće, kad se pronađu ranjene ili bolesne životinje. Dodaje kako mještani često zovu jer nemaju novca za liječenje. Imati psa je lijepo, ali to je istodobno i velika obaveza i odgovornost koja je povezana s i troškovima koji nisu mali.
Kada bi se kontrole prestale obavljati, Bujanić predviđa kako bi za dvije do tri godine situacija opet izmakla kontroli – Broj pasa opet bi se popeo na dvije tisuće, stvorili bi se čopori koji bi lutali ulicama, kao prije deset godina. U ovoj akciji je pola pasa bilo ženki, jednostavna matematika pokazuje koliko je to novih pasa u vrlo kratkom vremenu.
Pas nije igračka!
– Ako netko želi udomiti psa, potrebno je imati uvjete držanja, ograđeno dvorište, kućicu za psa, financijska sredstva da se redovito čisti od parazita, cijepi i kastrira kako bi se spriječilo nekontrolirano razmnožavanje. Nadalje, psi osobito štenci nisu igračke za djecu. Kad su mali i slatki volimo ih, zanimljivi su nam, a kad odrastu postanu prepušteni sami sebi, pa slobodno lutaju ulicama, spavaju pod vedrim nebom, a u rano proljeće i kasnu jesen prepuni su krpelja i drugih parazita te šuge koja je svugdje u naseljima jako rasprostranjena a koja je i zoonoza, što znači da može prijeći i na ljude. – upozorava Bujanić.
Tužne priče i borba za novi početak
Nažalost, u naseljima se uvijek pronalaze psi koji su zanemareni, puni rana i parazita, s otpadajućom dlakom i svrbežom. – Uvijek ima teških slučajeva, ali najtužnije su kujice koje slobodno lutaju i okote po desetak i više štenaca. Sjećamo se labradorice Belle iz Kuršanca koja je okotila čak 15 štenaca – prisjeća se Bujanić, a slična situacija dogodila se i ovih dana kada se nesretna kujica njemačkog ovčara počela porađati putem do Azila i tamo okotila 11 psića.
Trenutno u azilu skrbe o 470 pasa, od kojih mnogi trebaju mjesecima prolaziti kroz fizičku i psihičku rehabilitaciju.
– Psima koji su teško zanemareni trebaju mjeseci da se fizički, a samim time psihički oporave. Često nam dođu psi potpuno tupog pogleda koji su se prepustili svojoj sudbini. Srećom, nismo imali psa kod kojeg rehabilitacija nije bila moguća, samo je bilo potrebno više vremena za to. Na kraju, kad ih izliječimo i oporavimo, svi odreda su zahvalni, privrženi, dobri i dragi psi kojima tražimo nove domove. – zaključio je Bujanić.