Dobro pripremljen, župan Međimurske županije Matija Posavec, detaljno je oslikao stanje i probleme u romskoj zajednici u Međimurju kao i predložio smjernice za njihovo rješavanje, kako nam se ne bi dogodila situacija kao u Novom Mestu u Sloveniji.
-Izražavam dobrodošlicu u Međimurje, po mom osobnom uvjerenju i iskustvu, vrlo otvorenu, tolerantnu, humanu i solidarnu sredinu, možda najviše u Hrvatskoj. Županiju koja radi, proizvodi i stvara, najviše vlastitom pameću i vlastitim žuljevima. I često puta ti žuljevi bole, ali ne od mukotrpnog rada, truda i angažmana, već od osjećaja nepravde. Upravo je nepravda najjači osjećaj koji imaju naši građani u suživotu s romskom nacionalnom manjinom, kazao je međimurski župan Matija Posavec, potpredsjedniku Vlade RH i ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću na početku posjeta našoj županiji.
Nakon odlaska ministra Božinovića, župan Posavec odgovorio je i na nekoliko naših pitanja.
Kakva je to nepravda s kojom se suočavaju Hrvati u Međimurju u suživotu s romskom zajednicom?
-Većinski narod je prihvatio Rome kao dio zajednice i danas u površinom najmanjoj i najgušće naseljenoj hrvatskoj županiji svi naši ljudi i većinski i manjinski narod, žive svakodnevnicu i nemoćno gledaju kako se pred njihovim očima zloupotrebljava sustav, kako se krše zakoni i kako za to nema nikakvih sankcija.
Na primjer?
-Ako si radno sposoban, a ne radiš nego radije koristiš socijalnu pomoć – onda nešto u sustavu ne štima. Ako imaš djecu koju ne šalješ u školu, a osnovna škola je prema zakonima obavezna, s time da je sve u toj školi besplatno – onda nešto u sustavu ne štima. Ako živiš od socijalne pomoći koju trošiš na kocku, kladionice i alkohol, i nikakve sankcije nemaš – onda nešto u sustavu ne štima. Ako gradiš kuću bez ikakvih dozvola na zemljištu koje nije tvoje – onda nešto u sustavu ne štima. Ako si u stanju u mjesec dana na javnu površinu dopremiti 50 tona otpada i nitko te zbog toga ne kazni – onda nešto u sustavu ne štima. Kad pucnjavom iz vatrenog oružja, rafalnim paljbama, paljenjem guma i plastike, glasnom glazbom iz zvučnika teroriziraš svoje susjede, a to ne prestaje nego se ponavlja svaki vikend – onda nešto u sustavu ne štima. I ako to radiš godinama, bez ikakve odgovornosti, i sustav ti to dozvoljava, država tolerira, a oni koji državi plaćaju porez to nemoćno gledaju, onda ne štima ni u sustavu, a ta osoba ili osobe koje to rade su sami sebe diskvalificirali iz utakmice u životu jer više nisi ravnopravan, ne ispunjavaš temeljni uvjet za traženje posla i uvjet za kvalitetan život sam sa sobom i svojim sugrađanima. I to je problem o kojem uvijek treba na ovakav način razgovarati. Otvoreno, iskreno i jasno. Kako to radimo godinama sa željom i nadom da će nas jednom netko čuti.
Zar se dosad ništa nije učinilo po tom pitanju?
-Republika Hrvatska već gotovo 30 godina donosi i provodi politike s ciljem uključivanja Roma u društvo, no uza sve uloženo, još uvijek nije postignut zadovoljavajući stupanj uključenosti. U romskim je naseljima još uvijek oružje, djeca odrastaju u visokorizičnom okruženju, gotovo svakodnevno svjedočeći raznim oblicima nasilja i ovisničkim ponašanjima, stopa nezaposlenosti je još uvijek visoka, a obrazovni rezultati nedostatni.
Jesmo li krivo odredili prioritete, imamo li dovoljnu podršku, razumijemo li kompleksnost uzroka današnjeg stanja?
Kad govorimo o Romima, pozivamo se na akcijske planove, strategije, zakone, pravilnike i to one usko vezane uz prava Roma, pritom ne uzimajući u obzir činjenicu kako jedan sustav utječe na drugi sustav.
Sve dok romska zajednica ne počne mijenjati strukturu financijskih prihoda, ponajprije na temelju intenzivnijeg zapošljavanja, za očekivati je zadržavanje visoke razine nataliteta unutar romske zajednice.
Sve javne politike do sada nisu doprinijele integraciji romske zajednice, već suprotno – omogućile su i neizravno poticale ostanak u romskim naseljima, a trenutne politike koje se provode ne daju naznake da će se smjer promijeniti.
Kako onda integrirati Rome u društvo?
-Nastavak ulaganja u infrastrukturu u romskim naseljima doprinijet će njihovoj uređenosti, ali neće doprinijeti integraciji. Integracija je stanje svijesti, a život u getu, sa specifičnim načinom života, ne može doprinijeti razvoju svijesti i težnji za integracijom. Za integraciju je potrebno stvoriti preduvjete – jačati kapacitete za uključivanje u društvo, u obrazovanje, u socijalni i zdravstveni sustav, na tržište rada, za izlazak iz romskog naselja, imajući pritom na umu i širu zajednicu. No, bez želje i motivacije Roma, kao i njihove aktivne uloge, uvažavajući vrijednosti zajednice u koju se žele integrirati, to nije moguće. Integracija je dvosmjerni proces.
Sat i pol s Davorom Božinovićem razgovarali ste iza zatvorenih vratiju. O čemu je bila riječ?
– Puno toga sam rekao, ali u naseljima u kojima žive pripadnici romske zajednice, posljednjih godina zabilježen je porast sigurnosnih izazova povezanih s nezakonitim posjedovanjem oružja, trgovinom i zlouporabom opojnih sredstava te pojavama nasilja.
Dotaknuli smo se problema ilegalne gradnje na uzurpiranom zemljištu u vlasništvu države, lokalne samouprave ili privatnom vlasništvu pri čemu se vrijedi zapitati kakva se poruka šalje kad se raznoraznim programima ulaže u infrastrukturu u nelegaliziranim naseljima
Osnovna škola je u RH obavezna. Nedovoljno se sankcioniraju roditelji koji djecu ne šalju u školu, koji ne opravdavaju izostanke, koji ne brinu o djeci. Korisnici socijalne pomoći naknadu nenamjenski troše, zbog čega imamo višečlane romske obitelji koje ovise o socijalnim naknadama, a ta se ovisnost, kao način života, prenosi na mlađe generacije.
Da ne govorimo o dovođenju raznog otpada, stvaranju divljih deponija i čestoj sanaciji mahom na teret javnog proračuna.
Iznijeli ste ministru Božinoviću i niz prijedloga kako takvo stanje prevazići.
-Da. Prijedlozi nisu novi, mi na njih ukazujemo već godinama, i sada još jednom vrlo jasno ponavljam: uključivanje romske djece u vrtićke programe od treće godine uz uvođenje obvezne dvogodišnje predškole za djecu koja nisu uključena u dobi od 3. godine; uvođenje e-platnih kartica; adekvatno sankcioniranje roditelja koji ne brinu o djeci, imenovanje posebnog skrbnika za isplatu doplatka za djecu; mogućnost ovrhe socijalnih naknada osobama koje imaju izrečene prekršajne i kaznene sankcije; jačanje školskih stručnih službi; osnivanje međuresorne radne skupine zaduženu za koordinaciju svih uključenih dionika i redovno praćenje aktivnosti, tražimo da u njemu participiraju ljudi iz Međimurja; mjere za desegregirano stanovanje; inspekcijske službe se moraju očitovati hoće li ili neće raditi svoj posao; strogo kažnjavanje stvaranja divljih deponija otpada…
Je li prihvatio bar neke od prijedloga?
-Ministar Božinović me ugodno iznenadio, potpuno razumije naše probleme i mislim da će ubzo početi njihovo rješavanje. Obećao je novi sastanak već za dva tjedna gdje bi se neke stvari trebale konkretizirati i odrediti termini kako bi se rješavale.
