Prvo što sam na njemu primijetio je širok, iskren osmijeh, kojeg ni u najtežim situacijama ne skida s lica. A bilo ih je puno! Sam za sebe kaže da je adrenalin njegov život, a vatrogastvo ljubav od malih nogu.
-Da, član pomladka Dobrovoljnog vatrogasnog društva Strahoninec postao sam sa osam godina. Praktički sam rastao u odori, stigao u mladež, pa operativnu skupinu – kaže mi na početku razgovora Vanja Tomašić (32) iz Strahoninca, koji je već devet godina predsjednik tamošnjeg DVD-a. Sa 23 godine preuzeo je važnu dužnost vođenja vatrgasaca i bio najmlađi predsjednik u povijesti društva, a vjerojatno i u Međimurju. Vanja je zaposlen u tvrtki MGK u Bartolovcu, ali svaki slobodan trenutak koristi za rad u DVD-u, u osvajanju novih vještina, učenju mlađih članova…
Otkako je preuzeo vođenje, DVD je procvao i danas ima 75 vrijednih članova. Mlađi vatrogasci su u operativi, a veterani savjetuju i brinu o drugim poslovima unutar društva. I sve dobro funkcionira. Učlanili su se brojni mladi ljudi, ne samo iz Strahoninca, nego i iz okolnih mjesta, pa čak dolaze i iz Domašinca i Varaždina. Pravi su primjer i drugim vatrogasnim društvima po aktivnostima, ali i po suradnji sa zajednicom u kojoj djeluju. Naime, izvanredno dobru suradnju gaje s Općinom Strahoninec i načelnikom Franjom Lehkecom.
Vanja prednjači i u sticanju vatrogasnih specijalnosti i znanja, od tehničkih intervencija, upotrebi izolacijskih aparata, kao i gašenju požara otvorenog prostora pomoću helikoptera…
-Učimo, zlu ne trebalo, da budemo spremni za svaku vrstu gašenja. Tako smo vježbali i helikopertski desant na prostor koji je zahvatila vatra kako bi što prije stigli i pomogli opertativcima koji su već na terenu. Sva ta znanja su jako važna, pogotovo su došla do izražaja kad smo gasili veliki požar na odlagalištu otpada u Totovcu, zatim na velikom drvenom skladištu kod “Metalca” i drugima. U svim tim teškim situacijama puno toga naučimo, a takva je bila i velika poplava kod Pušćina, kao i potres na Banovini – kaže Vanja Tomašić i dodaje da su tri dana pomagali na raščišćavanju ruševina u okolici Petrinje. Za tu požrtvovnost od EU su dobili 30 tisuća eura za nabavku opreme.
Da bi bili uspješni u svom humanitarnom radu, vatrogasci moraju imati i dobru kondiciju.
-Mi redovno sudjelujemo u stručnim vatrogasnim natjecanjima, ali i onim drugim. Više puta sam sa svojom ekipom istrčao 198 stepenica na vukovarskom vodotornju na vatrogasnom ispitivanju brzine i izdržljivosti. No, trčao sam pod punom opremom i u soliteru u Zagrebu, koji ima 668 stepenica, a prihod je namijenjen bolesnoj djecu. Veselim se što ću i ove godine, 6. prosinca, sudjelovati na toj humanitarnoj utrci. Trčao sam i u Svetom Martinu na Muri, na Ceneru u Čakovcu i drugdje – kaže Vanja.
Voli planinariti, dobro je upoznao planine u cijeloj Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji, skakao je padobranom, bungee jumpingom… Ove godine dva tjedna bio je i na dislokaciji na otorku Braču.
Vanja ističe da podjednako uživa u svim tim aktivnostima, a u DVD-u su svi jedna velika obitelj. Raduju se svakoj vježbi, svakom dječjem kampu za pomladak, podizanju prvomajske majge, kestenijadi, memorijalu “Mijo Damiš”, čuvanju vuzmenki…
Čestitke Vanja i svako dobro u budućim aktivnostima!
