Na današnji dan, 16. studenoga 1924., rođena je Elizabeta Toplek – svima znana i voljena Teta Liza. Danas bi slavila svoj 101. rođendan, a iako nije fizički s nama, njezina pjesma, toplina i duh ostali su trajno urezani u Međimurju i u svima koji su je poznavali.
Rođena u Donjoj Dubravi, a preminula u Prelogu 2017. godine, Teta Liza bila je mnogo više od iznimne pjevačice. Bila je školska kuharica koju su djeca obožavala, žena kojoj su se svi obraćali kao teti, prijateljica svakoga tko joj je prišao, i čuvarica međimurske popevke kakvu više rijetko susrećemo.
Dugih je godina bila članica KUD-a Seljačka sloga Donja Dubrava, a njezin glas prepoznavao se na prvu – topao, iskren, pun duše. Bila je među najupečatljivijim promotoricama međimurskih narodnih pjesama u cijeloj Hrvatskoj. Snimila je tri nosača zvuka, osvojila više Porina, ali njezina najveća nagrada bili su ljudi koji su joj, gdje god bi se pojavila, prilazili s poštovanjem i osmijehom.
Imao sam čast osobno je poznavati i surađivati s njom. Bila je istinska ambasadorica međimurske popovke – uvijek nasmijana, uvijek spremna na pjesmu, druženje i put. Voljela je ljude, voljela je mlade kojima je često bila podrška, ali znala ih je i „pošpotati“ kad bi se malo previše našminkali – sve s onim njezinim, prepoznatljivim humorom i toplinom.
Živjela je skromno, okružena najbližima, ali njezin glas odzvanjao je daleko, puno dalje od granica Međimurja. Zato je danas, kao i svakog 16. studenog, se sjećamo s dubokom zahvalnošću.
Teta Liza, hvala ti za svaku otpjevanu popevku, svaku toplu riječ, savjet i osmijeh. Hvala što si čuvala ono najvrjednije – našu pjesmu, našu baštinu, naš identitet.
Jako je voljela pjesmu „Deca, moja deca“.
I da, Teta Liza – svi smo mi tvoja deca.
I nikad te nećemo zaboraviti. Počivaj u miru, naša dobra dušo popevke!
