Nedavno održana Večer Žgančevih zapisa u Vratišincu i ove je godine okupila brojne ljubitelje međimurske riječi i glazbe, a među nizom izvrsnih izvođača posebno se izdvojio jedan nastup. Mlada pjevačica Valeria Marčec svojim je glasom i interpretacijom iznimno zahtjevne pjesme ‘Mura, Mura, globoka si voda ti’ uspjela postići ono najteže – u potpunosti utišati publiku i prenijeti emociju koju nosi ova snažna međimurska popevka. Uz klavirsku pratnju profesora Nikole Mutvara, Valeria je pokazala zrelost i sigurnost kakva se rijetko viđa kod izvođača njezine dobi.
Glazba kao dio života
Valeria dolazi iz Slakovca, mjesta u općini Nedelišće, a trenutno je učenica četvrtog razreda Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu. Iako je mlada, glazba je već godinama važan dio njezina života.
– Pjevanje i glazbu volim odmalena, ali pravi interes pojavio se još u osnovnoj školi u Nedelišću, gdje sam od šestog razreda pjevala u zboru. Tada su krenuli i prvi nastupi – prisjeća se.
Srednjoškolski dani donijeli su i nove iskorake. U gimnazijskom zboru pjeva od prvog razreda, no prvi ozbiljniji solo nastup došao je tek u drugom razredu. – Tada sam se počela više oslobađati. I prije toga sam se rado hvatala mikrofona iz zabave, a posebno drage uspomene vežu me uz gimnazijski karaoke show koji se održava svake godine – kaže Valeria.
Pripreme za nastupe često su intenzivne. Gotovo svakodnevne probe nakon nastave postale su rutina, no Valeria ističe kako joj to ne predstavlja opterećenje.
-Probe oduzimaju puno vremena, ali ne doživljavam ih kao teret jer radim nešto u čemu uživam. Volim se testirati i pomaknuti svoje granice, jer me to tjera da napredujem.
Humorom protiv treme
Unatoč sve većem broju nastupa, trema je i dalje prisutna, ali je doživljava kao nešto pozitivno. – Uvijek me malo ulovi trema i mislim da je to zdravo. Humor mi najviše pomaže u takvim situacijama – priznaje. Zanimljivo, upravo su joj nastupi s najviše treme ostali u najljepšem sjećanju. Među njima izdvaja nastup u gimnaziji povodom Dana međimurske popevke, kada je pjevala solo. Valeria je tad imala veliku tremu, no ipak joj je bilo lijepo predstavljati međimursku baštinu pred svim prijateljima i poznanicima radeći ono što najviše voli. Također je lijepe uspomenu vežu i uz božićni koncert u Centru za kulturu, koji opisuje kao događaj s posebnom, toplom atmosferom.
Veliku ulogu u njezinu glazbenom razvoju ima profesor Nikola Mutvar, koji je prati i mentorira od početka srednje škole. – Zahvalna sam mu jer sam zbog njega dobila priliku nastupati samostalno i ozbiljnije se baviti pjevanjem. Svaka proba, iako zahtjevna, dodatno me motivira. – dodaje.
Pjevanje za Valeriu nije samo hobi, već način izražavanja. – Glazbom se mogu najiskrenije izraziti osjećaji. Ona zbližava ljude i mislim da je svima potrebna – kaže. Iako još nema čvrste planove vezane uz profesionalnu glazbenu karijeru, jedno je sigurno – pjevanje iz njezina života neće nestati.
– Nisam baš do sada razmišljala o tome da se nastavim baviti glazbom, ali voljela bih to. Možda mi se pruži nekakva prilika za to kada upišem fakultet, no vidjet ću što budućnost za mene nosi. U svakom slučaju, nastavit ću pjevati, bilo to kao hobi iz zabave i užitka ili pak u nešto ozbiljnijem kontekstu! – zaključila je Valeria.
