Nekada su zime bile duge i prave, s puno snijega koji je znao potrajati tjednima. Djeca su im se najviše veselila, a odrasli su ih dočekivali spremni. Ceste se nisu čistile kao danas, ali to nikome nije smetalo – automobila gotovo da nije bilo, a život se odvijao sporije i jednostavnije.
Prije dolaska zime svi su poslovi morali biti završeni. Sijeno je bilo spremljeno za stoku, drva suha i naslagana za ogrjev, zemlja izorana, a plodovi rada ubrani. Zelje je već bilo “v lagvu”, zimnica posložena “v špajzi”, a kuće su se temeljito čistile. Žene su pekle domaće kolače, one koji mirišu na djetinjstvo i sigurnost doma.
Na blagdan svete Lucije i svete Barbare sijala se pšenica ili ječam, znak novog života i nade, a pripreme za Božić ulazile su u svoju završnicu. Ljudi su tada bili iznimno pobožni. Išlo se na ispovijed kako bi se čiste duše mogle pokloniti malome Isusu u jaslicama. Tako je, kako mi je znao pričati moj djed, Božić imao svoju dubinu i smisao.
Na sam Badnjak ustajalo se rano. Pripremao se posni objed – na stolu je bila riba, salata od graha ili krumpira, tijesto s makom ili orasima, kuhao se domaći kompot, a u peći se pekla tikva. Postilo se cijeli dan. Božićno drvce bilo je unaprijed pripremljeno, a unosilo se u kuću tek kad bi zazvonilo Zdravo Marijo.
Glava obitelji tri bi puta pokucala na vrata i u kuću unijela slamu. Ukućani bi kleknuli i pomolili se. Slama se pokrivala bijelim stolnjakom, na nju se stavljao kruh, vezala u snop i ostavljala ispod stola sve do poslije Božića. Nakon toga kitilo se drvce i pjevale su se božićne pjesme. Radost je bila najveća kod najmlađih.
Poslije večere išlo se “bajat”, kako se to govorilo u našem kraju. Taj običaj bio je rezerviran samo za dječake. Nakon toga obitelj je odlazila na polnoćku, gdje se dočekivao Božić uz pjesmu i slavlje rođenja maloga Isusa. I tada, kao i danas, vrijedila je stara izreka – tko pjeva, dvostruko moli.
– Negda nam je bilo lepše… neje bilo sega, al smo srečni bili – znao bi reći moj deda.
Danas su neka vremena drukčija, ali mnogi od ovih običaja još uvijek žive u obiteljima koje ih s ljubavlju čuvaju i prenose s koljena na koljeno. Božić ostaje blagdan mira, vjere, ljubavi i oprosta. Vrijeme kada bismo trebali stati, oprostiti i biti zahvalni – ponajviše jedni drugima.
I ne mogu vam ljepše čestitati Božić nego onako kako me naučio moj deda:
Faljen bodi jezuš Kristoš!
Na to malo leto, zdravi i veseli
Tusti, debeli, kak su bili jani jeleni
Dej Vam Bog: puriće, račiće, teliće, čmeliće, konjiće i voliće…
Se kaj nemate, a najveć zdravlja i mira Božjega pre hiži. Amen!