Božić je vrijeme kojem se svi radujemo. Vrijeme u kojem bi naše misli i emocije posebno trebale biti posvećene onima koji trebaju našu pomoć i podršku. Zato smo danas posjetili Dom za starije i nemoćne u Čakovcu te s dva bračna para koji tamo borave već neko vrijeme popričali što njima Božić znači i čemu se vesele.
Bernardica (86) i Dragutin (87) Goričanec u Domu borave već nešto više od tri godine.
-Vrlo smo zadovoljni ovdje i imamo sve što nam treba. Zbog suprugine bolesti smo se pripremali za dolazak i kada više nismo mogli sami u stanu tada smo preselili ovdje, govori Dragutin iz kojeg, unatoč visokoj dobi, još uvijek isijava životna energija i snaga. Zajedno su već impresivnih 65 godina.
-Zlatni pir smo proslavili, a sada idemo prema dijamantnom. U mladim danima sam bio prijatelj sa supruginim bratom, a iako je među nama bilo i nekih razlika, s vremenom se sve poklopilo i 1961. godine smo se vjenčali. U životu smo prošli mnogo toga, cijelu Europu, Indiju i dobar dio svijeta što bih preporučio svima. Supruga je bila međunarodni instruktor joge, a ja motornog letenja i vodili smo uistinu dinamičan život, a po odlasku u mirovinu smo se bavili humanitarnim radom, prisjeća se dionica njihovog zanimljivog i sadržajnog zajedničkog života Dragutin. Rado sudjeluju i u aktivnostima koje se provode u Domu.
-Puno se toga dešavalo u adventsko vrijeme, dolazila su nam djeca, folkloraši, tamburaši i drugi, tako da smo s ostalim prijateljima iz Doma uživali i veselili se njihovim nastupima. Predstojeće blagdane ćemo, kao i uvijek provesti u krugu obitelji koja se tada okupi sa svih strana svijeta i to nam je posebna radost i sreća, emotivno nam govori Dragutin.
Svoj prvi Božić u domu ove će godine dočekati Slavica (88) i Petar (89) Tarandek.
-Radujemo se što smo zajedno doživjeli tako visoku dob i lijepo nam je sada ovdje. Sve nam je osigurano, imamo sve što nam je potrebno, a osoblje Doma vrlo dobro brine o nama, kaže nam Petar koji je u mlađim danima bio traktorist, dok je Slavica radila u jednom trgovačkom poduzeću. U ovo doba i danas voli zapjevati božićne pjesme.
-Uvijek sam ih voljela. Rado sam odlazila u crkvu te ih tamo pjevala, pa i u zboru. Suprug nije odlazio tako često, pa sam ih njemu znala zapjevati kod kuće, prisjeća se njihovih zajedničkih Božića Slavica. Posebno se raduju kada ih posjeti njihova obitelj, dvije kćerke, dvije unuke i tri praunuke.
-Jako se tome veselimo, posebno kad dođu unuke i praunuke. Ovo nam je sada drugi dom i raduje nas kad dođu naši najbliži da se možemo družiti i obnoviti sjećanja na dane kada smo i mi bili mlađi, govore zajedno Slavica i Petar. Na kraju su svima poželjeli puno dobrote, ljubavi i razumijevanja kakvo bi i mi trebali imati za naše najstarije jednog dana kada više ne mogu u potpunosti brinuti o sebi, pa su im trenuci koji provedu s nama dragocjeni.
