Iako je snijeg zaogrnuo ovaj naš kraj, u Preseku, najmanje mjesto u Međimurju, lako se stiže iz čak pet pravaca: dva iz slovenskog Središča ob Dravi i Godeninca, dva iz Badličana i jedan iz Stanetinca. Da, Preseka se “sklupčala” na svega 1,3 četvorna kilometra i prema popisu iz 2021. godine ima 63 (slovima: šezdeset tri) stanovnika. Najviše je starosjedilaca Hrvata, a nešto je i priženjenih Slovenaca. Preseka je jedno od 12 mjesta u sastavu Općine Gornji Mihaljevec i nalazi se na samoj granici sa Slovenijom. Granični prijelaz bio je 300 metara udaljen od središta Preseke, ali danas na ta vremena podsjećaju tek napuštene granične zgrade. Međusobno dobro surađuju, pa su imali i zajednički doček nove 2026. godine na otvorenom na samoj granici. Bilo je puno Slovenaca i Hrvata, pjevalo se, pilo, častilo…
SVI O SVIMA ZNAJU SVE!
U Preseki sam se to prije podne osjećao baš perfektno. Domaćin mi je bio predsjednik Mjesnog odobora Milan Miklin (65), nekad poznati poljoprivrednik, a danas je sve to sveo na kravicu i nekoliko bikova. S obzirom da tu živi od rođenja, zna sve o svim mještanima. Naravno, i oni o njemu. Svi znaju sve o svima.
Vatrogasac je već više od 40 godina.
-U selu su 63 stanovnika, možda i koji manje, jer se ne rađaju, a prošle godine je jedan umro, a naš DVD broji čak 61 člana. Možda zvuči nevjerojatno, ali je stvarno tako. U okolnim mjestima nema vatrogasnih društava, pa su nam se pridružili stanovnici Prhovca, Badličana, Stanetinca… Prošle godine je obilježeno 100. godina postojanja našeg DVD-a, imamo lijepi vatrogasni dom, vježbalište i sve ostalo. Vrijedni predsjednik je Nikola Preložnjak, a zapovjednik Mladen Komar – kaže Milan Miklin.
Njemu ću se vratiti u nastavku priče o Preseki, a sada sam u potrazi za najstarijim i najmlađim stanovnikom Preseke.
I NAJSTARIJI I NAJMLAĐI STANOVNIK U ISTOJ KUĆI!
I vidi čuda: i jedan i drugi žive u istoj kući, tu odmah preko puta, na velikom imanju obitelji Lovrec. Najstariji je Eduard Lovrec, ima 87 godina i pradjed je najmlađem stanovniku. Mali Vito Vršić ima 3,5 godine i ide u vrtić u Gornji Mihaljevec. Poslije njega ni jedno dijete nije rođeno. Eduard je tog dana bio u bolnici pa nisam mogao razgovarati s njim. Šteta, jer su mi njegovi ukućani rekli da je prava enciklopedija i majstor u mnogim poslovima. Ljubaznošću njegove unuke Monike, Vitine majke, dobio sam zajedničku fotografiju pradjeda i praunuka u igri. Vremešnom Eduardu želim brz oporavak, uz obećanje da ću ga svakako obići i porazgovarati s njima.
Inače, nekad je u Preseki postojalo Društvo “Naša djeca”, ali sada više nema svrhu. Ipak, u središtu mjesta uređeno je lijepo dječje igralište, koje ponekad ljeti zna biti puno djeca. I domaćih i onih iz susjednih mjesta.
I KUPACA VIŠE OD STANOVNIKA
Odmah tu, u Društvenom domu, nalazi se relativno velika i dobro opskrbljena trgovina tvrtke “K-Ganesa” d.o.o. iz Strahoninca. Imate li uopće kupaca?, pitam ljubaznu prodavačicu Mariju Golenko iz Stanetinca.
-Imamo sve što ovdašnji ljudi trebaju, od prehrane i odjevnih predmeta, do potrepština za poljoprivredu i svijeće raznih vrsta. Ako nešto slučajno nemamo, naručimo i drugi dan je tu. Dolaze nam kupci iz okonih mjesta, pa i Slovenci iz Godeninec, Koga i Središča, a kako je sada zatvorena trgovina u Svetom Urbanu, imamo kupce i s tog područja. Promet je dobar, otvoreni smo cijeli dan, a u drugoj smjeni radi kolegica Snježana Kerman – kaže Marija Golenko, dočekujući kupce uz osmijeh. Više-manje sve ih poznaje i zna što će kupiti. Tako je to uvijek u maloj zajednici.
Osim trgovine, u Preseki radi i frizerski salon i poznati kafić. O tome uskoro!
U SLJEDEĆEM NASTAVKU: Ovo je Silvija, zadnja krava u selu. Svim svojim kravama davao sam imena po konobaricama!
