Marija Novak iz Turčišća jedna je od danas rijetkih žena u Međimurju koja šiva narodne nošnje i odjeću inspiriranu tradicijom. Šivati je počela još kao mlada žena početkom 1970-ih, za sebe, a naučila je od starijih žena. Od 2011. intenzivno je počela šivati tradicionalnu međimursku odjeću.
– Općina Domašinec bila je izolirana i od Čakovca i od Preloga, a u najizoliranijim mjestima najduže se i zadržala narodna nošnja. S vremenom se dogodila migracija mještana u Zagreb i inozemstvo i započeo je utjecaj gradske mode. Mene je uvijek više zanimala tradicionalna odjeća, ali i utjecaj gradske mode, odnosno mješavina gradske mode s tradicionalnim elementima specifičnima za Međimurje – priča nam Marija.
ŠIVA NARODNU NOŠNJU I ‘STARINSKU OPRAVU’
Osim originalnih narodnih nošnji, Marija tako najviše šiva upravo narodne nošnje s gradskom modom ili ono što naziva „starinskom opravom“, negdje iz doba 1940-ih ili ranije. Puno je tu ručnog rada, a Marija radi i tzv. guzanice (suknje), frakove (kaputiće), duge bluzice, dudače (dudleke, kratke bluzice) s pasicom i kopčicama i dr.
– Intenzivno se bavim time od 2011. godine, kada sam se uključila u tadašnju udrugu žena „Potočnica“ te šivala odjeću za potrebe prikaza narodnih običaja i tako je krenulo – otkriva Marija i opisuje:
– Stoga sam naučila izradu baš tradicionalne narodne nošnje, i na tradicionalnoj tkanini od domaćeg lana i na onoj od kupovnog lana. Domaći lan je malo grublji, no lijepo je i jedno i drugo. Kako se danas više ne mogu nabaviti autohtoni materijali, treba se poslužiti s onim što je dostupno.
O NARODNIM NOŠNJAMA NAPISALA I KNJIGU
Danas poznata kao čuvarica međimurske tradicije, Marija Novak je na poticaj onih koji su bili uz nju, 2016. godine napisala i svoju prvu knjigu, „Trgam od zaborava“, u kojoj je pisala o narodnim običajima, posebno narodnim nošnjama.
– Riječ je o međimurskoj narodnoj nošnji, ručno vezenoj, s puno vezova, kakvih nema nigdje drugdje. Za međimursku narodnu nošnju karakterističan vez je grančica sa sitnim cvjetićima i listićima. Vezli su se i tibeti (marame), kiklja (rogača, suknja) je bila bijele boje, kao i pleček (košulja), s izvezenim rukavima, a na to se oblačio prsluk, isto izvezeni. O tome mi je u detalje pričala mama pa sam napravila istu odjeću za potrebe knjige – kaže Marija.
ZA JEDNU NARODNU NOŠNJU – 3 MJESECA POSLA
Dodaje kako su tibeti bili industrijski, raskošnih boja, dok su one ručno vezene imale manje imućne žene.
– Pobornik sam ručnog rada i smatram da su međimurske žene bile jako kreativne. Kad sam ručno napravila narodnu nošnju, bila sam zadivljena, shvaćajući koliko je ta naša nošnja vrijedna jer ima jako puno ručnog rada za koje su potrebni sati i sati posla! – istaknula je Marija, dodajući:
– Ta nošnja možda nije šarena i raskošna kao neke prigorske ili slavonske narodne nošnje, ali je predstavljala pravo bogatstvo jer je u nju uloženo puno truda, rada i ljubavi.
Nažalost, zaključila je, narodna nošnja je gurnuta u zaborav jer su se ljudi počeli okretati industrijskim materijalima. Marija je odlučila pokazati da Međimurje ipak ima svoje bogatstvo u narodnoj nošnji i svojim vrijednim rukama, s puno strpljenja i rada u kasnim večernjim satima, napravila je prekrasnu odjeću iz prošlosti i uspjela pokazati naš ponos.
Za izradu jedne tradicionalne narodne nošnju treba joj i po 3 mjeseca jer se sve radi ručno i veze, dok za izradu starinske nošnje s utjecajem gradske mode treba joj manje vremena, oko tjedan dana, jer tu nema ručnih vezova.
Svoje prve kreacije izložila je na izložbi ručnih radova udruge „Potočnica“ 2013. godine, a s istom opravom sudjelovala je na humanitarnoj reviji akcije „Katruže za katružu“, pri čemu je napravila i odjeću za župana kao modela. Od onda, Marija stalno šiva tradicionalnu odjeću.
OSVOJILA NAGRADU ZA NOŠNJU ‘MLADA SNEHA’
Marijine narodne nošnje dobivaju i vrhunske ocjene. Osvojila je 3. nagradu za najbolju narodnu nošnju na manifestaciji „Obnavljamo baštinu“ 2024. godine u Trnjanima kod Sl. Broda za nošnju „Mlada sneha“.
SVE JE POČELO SURADNJOM S NIKOLOM KOTUR
– Zbog svog posla njegovateljice morala sam puno toga odbiti, ali Nikola Kotur, voditelj KUU Veseli Međimurci i ocjenjivač na smotrama, prije dvije godine došao je do mene i rekao da mu treba oprava za potrebe knjige „Put međimurske nošnje“ i tako je počela naša suradnja – otkriva Marija.
Za potrebe te knjige, Marija je sašila više narodnih nošnji, a kad je Kotur vidio što sve Marija ima i njezino znanje o narodnim nošnjama, jednostavno je bio oduševljen. Naravno, proširio je priču o Marijinoj vještini po kulturno-umjetničkim društvima pa tako ona danas svoje narodne nošnje posuđuje raznim udrugama, kao što su Ansambl LADO, KUU Veseli Međimurci i KUD Fijolica, a također ih i šije za društva, kao što su KUD Selnica, KUD Vratišinec, a ima i KUD-ova na čekanju.
NIŠTA BEZ MARIJE!
Marija sama radi i tzv. guzanje materijala za suknje. Problem je kad se ta odjeća opere, taj postupak se mora ponoviti, a Marija je vjerojatno jedina koja to zna raditi pa ima pune ruke posla.
– Na smotrama danas traže se i tradicionalna narodna nošnja i starinske oprave. Naša međimurska odjeća je vrlo raznovrsna i bogata s obzirom na načine izrade, pa je njezina izrada jedna od vještina koju danas nažalost malo ljudi zna – objašnjava Marija.
Zbog svega, Marija Novak danas je jedna od najtraženijih osoba u Međimurju kad je u pitanju zaštita i promocija naše kulturne baštine. Počela je održavati i radionice o izradi i očuvanju narodnih nošnji (kako ih oblačiti i uredno spremati, i to treba znati).
Marija Novak je supruga, majka i baka. Danas radi kao udomiteljica starijih osoba, a prije nego što se počela baviti ovim poslom, 20 godina šivala je i krojila odjeću po mjeri.
– Starinska oprave i narodna nošnje su mi uvijek bile jako lijepe, no čekao se pravi trenutak da u svom životu nađem vremena za to. Glavni cilj mi je pokazati da je naša narodna nošnja vrijedna! – kaže Marija, koja je prirodni talent i ljubitelj šivanja.
PRIPREMA I MODNU REVIJU
U svakom slučaju, u izradu tradicionalne međimurske odjeće Marija je već uložila godine truda, znanja i ljubavi, a zbog ljudi poput nje međimurska vrijedna tradicija živi i danas. Marijine vrhunske kreacije možete pogledati uskoro i u Podturnu, gdje će 30. siječnja 2026. godine, povodom Noću muzeja, u Društvenom domu od 19.30 sati održati modnu reviju i prezentaciju starinske oprave.
Marija, što reći nego: bravo! Međimurje je sretno što te ima.
