Nika Hren (17) iz malog mjesta Sivice (općina Podturen), učenica 2. razreda Općeg smjera Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu pametna je, vedra, komunikativna djevojka puna ideja i želja. Uz školu, bavi se pisanjem, glazbom i svime što spada pod umjetnost, a u njezinom životu u našim je očima sve naizgled savršeno, osim jedne stvari – ona je u invalidskim kolicima. No, kao mlada osoba koja želi živjeti život punim plućima postidjela bi one kojima je život podario dvije zdrave noge, a ne znaju što bi sa sobom.
Za Niku Hren ste možda već čuli, jer je nedavno osvojila nagradu za najbolju kratku priču natječaja Knjižnice Nikola Zrinski u Čakovcu koja je, povodom Europskog dana jezika raspisala natječaj za priču iz bilo koje svakodnevne teme. Nika je tada napisala pričicu o dvije prijateljice koje zajedno odlaze na koncert TBF-a. Na kojem je doduše sama i bila vikend prije.
Niku smo posjetili u njezinom domu u Sivici, gdje stanuje s ocem Borisom (41) i majkom Jelenom (40), te smo ostali iznenađeni njezinom voljom, svestranošću i zrelošću. Nika vodi ispunjen i sretan život, bez obzira na to što je zbog prijevremenog porođaja ostala bez kisika te zbog oštećenja mozga ne može samostalno hodati. U školi ima asistenta i odlično se uklopila, a njezini roditelji imaju uzbudljive vikende, a i radne dane, jer ih ova jedinica pustolovka često vuče za rukav i traži da je vode simo-tamo.
– Ništa mi ne nedostaje, u kolicima sam oduvijek, imam i brojač koraka! – govori nam Nika Hren vedro i dodaje kako vidi da ljudi ne znaju kako bi joj prišli, a kad im ona kaže nešto opušteno i humoristično, neki to dobro prihvate, a neki se začude jer ne očekuju tako nešto od osobe u invalidskim kolicima.
– Volim se družiti s prijateljima i upoznavati nove ljude. Također, volim stalno nešto raditi. Ili učim, ili polazim neke radionice, ili pišem, ili sam na koncertu… Ne volim imati praznog hoda – priča nam dalje, a ubrzo smo i sami shvatili da nimalo ne pretjeruje.
Glazbeni freak
Naime, Niku ćete naći kako se gura u kolicima u prve redove na koncertima raznih domaćih i svjetskih glazbenih bendova, jer je velika zaljubljenica i u glazbu, o čemu kaže:
– U mom životu se sve vrti oko glazbe. Pisanje i glazba su zapravo dosta srodni. Volim sve vrste glazbe osim cajki… Volim klasiku, jazz, pop, rock… Jako volim i Novi val, 80-e i taj pogled na svijet. Inače, sakupljam ploče, kazete, CD-ove. Imam i gramafon.
Nika prati sve glazbene portale te za sebe kaže da je glazbeni freak, a voli otkrivati i nove hrvatske bendove. Teško joj jer izdvojiti najdraže glazbenike, no na listi njezinih najdražih hrvatskih glazbenika svakako su Dino Merlin, prema kojem je, kaže, ljubav naslijedila od mame, zatim Đorđe Balašević, kojeg je otkrila putem tate, a ima i sve njegove knjige; Darko Rundek, TBF, Urban, zagrebački indie rock bend Lika Kolorado, 4 tenora i dr. Nika često odlazi i na koncerte u pivovaru Lepi dečki u Čakovcu.
– Već sam kupila i karte za koncert Stinga u Areni Zagreb u ožujku. Bila sam i na dosta koncerata Dine Merlina, a s nekim članovima benda sam u kontaktu – dodaje Nika i otkriva kako je sve počelo.
– Kad sam bila mala, uvijek sam htjela upoznati Dinu Merlina, a to mi se i ostvarilo. Nakon njegovog koncerta u Rijeci, sišao je s pozornice, došao je do mene i poljubio me u čelo! – opisuje Nika njihov prvi susret, iz kojeg se rodilo i prijateljstvo s bendom.
Naravno, Nika se okušala i u sviranju gitare i klavira, a među njezinim mnogim interesima za budućnost su i okušati se u osmišljavanju i organizaciji koncerata, jer smatra da im puno glazbenih osoba koje bi trebalo dovesti u Međimurje.
– Ima puno ljudi koje bih voljela upoznati i od kojih bih voljela učiti. Mislim da u Hrvatskoj ima dosta ljudi i koji odlično rade svoj posao, ali su u sjeni. Obožavam komunicirati s ljudima, posebno umjetnicima. Na njih ne gledam kao na zvijezde, već kao na bliske osobe – dodaje Nika.
Jesmo li spomenuli da Nika pjevala i u zboru u osnovnoj školi, te da danas pjeva u zboru u Gimnaziji Josipa Slavenskog?
Vozila se u avionu, voljela bi skočiti padobranom
– Prijateljica mi je pilotkinja i vozila me u aviončiću cessna. Najradije bih skakala s padobranom iz aviona. Kad si u kolicima, više nemaš straha ni pred čime – priča nam Nika, a njezina mama nam je otkrila:
– Pita me kći zašto ne bismo išli na planinarenje! Nika često putuje izvan svog rodnog mjesta, ali ako se nju pita – premalo! Kako ima prijateljicu na moru, dosta je i tamo, a često je i u Sarajevu, gdje imamo puno prijatelja i poznanika.
Doduše, Nika se na neki način i bavi planinarenjem te odlaskom na izlete. Popela se i na najvišu planinu Istre – Učku, a česta je posjetiteljica i Mađerkinog brega.
– Osvojila sam Mađerkin breg! Ali voljela bih više planinariti, jer volim visine i ljepote prirode. Inače, nastojim ići svugdje, nekoliko puta bila sam i u Trakošćanu i prošla sam u kolicima cijelu stazu oko jezera, koja je dosta dugačka, što sama, što uz guranje – opisuje nam Nika.
Vrsna u pisanju raznih formi
Iako je u studenome 2021. godine navršila tek 17 godina, Nika Hren puno čita (voli, kaže, sve – poeziju, drame i dr., a podržava i mlade pisce) a također i piše, i to poeziju, prozu, novinarske tekstove, kritike itd.
U osnovnjaku je bila urednica školskih novina. Planira se okušati i u pisanju drama, a radila je i na scenariju za projekte o prihvaćanju različitosti i vršnjačkog nasilja. Ljubiteljica je i kazališne i filmske umjetnosti.
– Trenutno, putem Zooma, pohađam radionicu kreativnog pisanja koju vodi Ivan Pranjić u sklopu Matice Hrvatske, ogranka Čakovec, čiji sam odnedavno član. Velika podrška u školi mi je i profesorica hrvatskog Nada Čatlaić – kaže nam Nika, koja se nada uskoro objaviti i svoju prvu zbirku poezije, a dobila je i ponudu da piše za portal o svijetu glazbe, filma i knjiga ziher.hr.
Oh, ne, kolači!
U slobodno vrijeme Nika rado peče kolače. Njezina mama dodaje kako ona ne radi neke obične kolače, već one s raznim finoćama, kao što su bijela čokolada i drugi sastojci kojih baš i nije uvijek jednostavno nabaviti u lokalnoj trgovini.
Odlična govornica
Napokon, Nika je jaka i na riječima. Završila je i tečaj govorništva kod međimurske glumice Nike Levak (Vukovi komunikacije).
– Ako hoćeš biti govornik, prvo se nauči govoriti! – kaže Nika, koja to ujedno poručuje i svima te upozorava na važnost primjerene komunikacije te odnosa prema osobama s invaliditetom.
– Međimurje baš nije prilagođeno osobama s invaliditetom, o njima se nažalost ne razmišlja dovoljno niti kod planiranja i građenja novih objekata. Često mi je kao osobi u kolicima otežan pristup kino i kazališnim predstavama, kafićima, koncertima i sl. Neki drugi gradovi u Hrvatskoj su puno pristupačniji za invalide – priča Nika o stvarima o kojima većina ljudi nažalost uopće ne razmišlja.
Upozorava i kako su kultura i znanost u Hrvatskoj na marginalnoj razini, a smeta ju i tzv. seoski mentalitet koji uključuje osuđivanje drugih i uvjerenost da znaju o toj osobi bolje nego ona sama.
Želje za budućnost?
Nemoguće je nabrojati sve što je Nika već radila i što ju zanima, ali ukratko završavamo s njezinIm daljnjim planovima.
– Snovi su mi jednog dana raditi posao koji volim i raditi najbolje što mogu! – kaže Nika, koja još ne zna koji će fakultet upisati, a ima više opcija diljem Hrvatske, ali i inozemstva. Među ostalim, razmatra i studij kazališne i dramske režije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu ili smjer menadžera u kulturi na Dramskoj akademiju u Sarajevu. Zanimaju je i mediji, radio, TV, portali… Do kraja 4. razreda odlučit će se za neki fakultet, pri čemu se ne ograničava prostorno, jer dobit će osobnog asistenta i za studij.
Pritom, Nika naglašava:
– Želim da me ljudi gledaju kao cjelovitu osobu, kroz moj rad i osobnost. Smatram da mogu puno toga ponuditi i pridonijeti, a ne želim da me se gleda kao na osobu u kolicima, već mene kao cjelovitu osobu.
Želimo joj da u svemu u čemu se okuša pronađe sreću i doživi uspjeh, a uopće niti ne sumnjamo da će i postići sve što poželi!
