Izabela Bogdan (28), koja je odrasla i stanuje u romskom naselju Kuršanec, majka je dvoje djece te radi najljepši posao na svijetu jer vrijeme provodi u igri s djecom te brine o malim romskim polaznicima u igraonici. Ona dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom, odlazi u Centar igre i knjižnice igračaka UNICEF-a u romskom naselju Kuršanec, gdje radi kao asistentica voditeljice tog centra Spomenke Švende, inače učiteljice razredne nastave iz OŠ Kuršanec.
– Završila sam Srednju školu Prelog, smjer za kuharicu, i iako sam oduvijek željela biti kuharica, život me odveo u drugom smjeru, no nije mi žao jer volim djecu i volim raditi s djecom. Iskustvo u radu s djecom sam već imala jer sam radila kao asistentica romskoj djeci u OŠ Kuršanec i u Dječjem vrtiću Pirgo – ispričala nam je Izabela, koja živi u romskom naselju Kuršanec zajedno s partnerom Jasminom i djecom Rosellom (6) i Abelom (1), a želja joj je otići iz romskog naselja.
– Zbog Abela ne mogu više raditi jer mi ga nema tko čuvati. Želja mi je kasnije ponovno raditi i kao asistentica u školi. Jasmin radi kao brusač u metalurgiji. Kupili smo kuću na kredit u Novom Selu na Dravi te ju polako uređujemo i nadam se da ćemo se uskoro preseliti tamo. Nažalost, radovi puno koštaju. Već dugo to planiramo jer želimo imati svoj mir. U romskom naselju, koje je dosta napučeno, me najviše smeta buka – dodala je.
Otkako se Centar igre i knjižnice igračaka službeno otvorio 3. ožujka 2022. godine, Izabela i Spomenka Švenda zajedno vode igraonice i radionice za djecu. Iako je ovaj centar otvoren svima, u igraonicu im uglavnom dolaze romska djeca u dobi između 3 i 8 godina koja nisu uključena niti u vrtić, niti u predškolu niti školu. Za igraonicu ovdje postoji velik interes. Iako je idealan broj djece u jednom dolasku 12 – 15, jednom ih je odjednom došlo čak 32.
Djeca ovdje dolaze na druženje, igru i edukacije, a Izabela i Spomenka se uključuju u interakciju s njima i pomažu im u usvajanju komunikacijskih, socijalnih i emocionalnih vještina. Izabela Bogadan ujedno je prevoditeljica, jer većina te djece ne zna hrvatski.
– Tu mi je jako lijepo, volim učiti djecu hrvatski jezik, igrati se s njima i pokazivati im igračke kakve još nikad nisu vidjeli. Većina djece iz romskog naselja nema toliko igračaka kao druga djeca, pa su im ove igračke i vrlo zanimljive, i korisne su za njihov razvoj – priča Izabela. U slobodno vrijeme, ona i Jasmin vole provoditi vrijeme s djecom. Jasmin je i strastveni ribič, a Izabela oduševljava svoje ukućane finim jelima i kolačima, koje uvijek rado pravi.
Izabela je po mnogo čemu drukčija od svojih kolegica iz romskog naselja, na koje pozitivno utječe.
– Ne planiram imati više djece. Želim pružiti svojoj djeci puno ljubavi i pažnje te im priuštiti lijep život. Ima puno prijateljica i kolegica te vjerujem da pozitivno utječem na njih. Mnoge od njih su se zaposlile i rade, bez obzira na stupanj obrazovanja. Danas ima sve više Roma koji žele raditi i boriti se za život, te se shodno tome žele i iseliti iz romskog naselja. Dosta Roma radi i vani, u Austriji i Njemačkoj i omogućili su lijep život sebi i svojoj djeci. Sve više ih želi raditi, čuju pozitivne priče i primjere od drugih, a ne samo što se događa u romskom naselju – kaže Izabela.
Želimo joj puno sreće u daljnjim životnim planovima!
