Nakon jučerašnjeg teškog domaćeg poraza protiv Poleta iz Svetog Martina na Muri čakovečki trećeligaš NK Međimurje ostao je bez trenera. Odmah nakon utakmice dosadašnji trener Antun Jukić podnio je neopozivu ostavku.
Podsjetimo, Jukić je momčad preuzeo zimus, zamijenivši na klupi Vjerana Simunića te je sezonu završio na šestom mjestu prvenstvene ljestvice. Prije toga, u mandatu predsjednika Jesenovića, kraće vrijeme bio je na dužnosti sportskog direktora, a nakon formiranja uprave na čelu s Rajkom Toplekom ušao je u Izvršni odbor u kojem je onda podnio ostavku kako bi mogao preuzeti trenersku dužnost. U svoj trenerskoj karijeri uspješno je vodio više klubova u Međimurskoj i susjednim županijama.
Ostavka Jukića bila je očekivana nakon rezultatske krize Međimurja na početku sezonu. U prva tri kola čakovečki trećeligaš poražen je od Poleta SMNM i Graničara u Kotoribi te je remizirao s Dinamom iz Domašinca, a ispao je i u županijskom nogometnom kupu od čakovečke Sloge. Međutim, kao što smo napisali i u jučerašnjem izvješću s utakmice, bilo bi pogrešno sve probleme koji se u klubu već dugo talože sakriti iza Jukićevih leđa. I laiku je, naime, jasno da se uzroci jučerašnjeg debakla protiv Poleta ne mogu tražiti samo na terenu. Bilo bi dobro da je problem jedino u treneru, ali nije.
Naime, odmah po završetku protekle sezone klub je napustilo desetak igrača iz momčadi koja ionako nije bila bajna s obzirom da joj je osnovni cilj bio zadržati trećeligaški status. Istovremeno je uprava kluba kao cilj u tekućoj sezoni najavila borbu za vrh tablice.
Sukladno takvim ambicijama Jukić je još sredinom lipnja predložio listu potencijalnih pojačanja na kojoj se nalazilo 15 imena, mahom igrača iz Međimurja i naše regije koji bi kvalitetom odgovarali zacrtanim planovima. Iz ovih ili onih razloga s te liste u momčadi Međimurja nije završio nijedan i već je tada bilo jasno da se klupske želje uvelike razlikuju od mogućnosti. S osmoricom igrača iz prošle sezone i nekoliko juniora te povratnikom Matheusom koji u ovom prvenstvu nije ni sjena igrača od prošle jeseni krenulo se u pripreme. Kako bi se momčad koliko-toliko kompletirala tijekom njihovog trajanja dovedeno je nekoliko igrača na probu, ali većina njih se nije zadržala u klubu.
U takvoj situaciji uigravanje i stvaranje potrebnih automatizama u igri je bilo uistinu nemoguća misija, posebno ne s momčadi koja se samo brojčano popunila, ali ne i ozbiljno pojačala. U svemu tome čini se da je Jukić ispao žrtveno janje, pa ne čudi što je nakon jučerašnjeg poraza, koji mu je izuzetno teško pao, bio potpuno rezigniran i odmah odlučio odstupiti.
Tako je NK Međimurje izgubilo ne samo trenera, nego i čovjeka koji je i nakon formalnog odlaska iz Izvršnog odbora zdušno pomagao i davao svoj doprinos u financiranju kluba. Osim toga Jukić je u najboljim trenerskim godinama i pripadnik one generacije koja bi mnogo više trebala biti zastupljena u stručnom i upravljačkom djelovanju kluba.
Mnogo je simbolike u tome što je Međimurje sa sedam pogodaka torpedirao upravo Nino Patafta. On je jedan od plejade međimurskih igrača koji u čakovečkom trećeligašu nisu dočekali pravu priliku, već su je dobili u drugim sredinama. To, svakako, nije krivnja sadašnje uprave, ali bez daljnjega ozbiljna tema i pitanje na koje bi trebalo pronaći adekvatan odgovor u formiranju i slaganju momčadi ubuduće.
Osim toga, nakon odlaska Marijana Uršanića, kojem bi klub trebao podići spomenik za doprinos koji je dao, otvoreno je i pitanje trajnog i stabilnog financiranja kluba gdje se ne uspijeva za isti stol dovesti i okupiti dovoljan broj ljudi koji bi to mogli. Sve ovo ukazuje na dobro poznatu činjenicu kako NK Međimurje ima mnogo većih problema od trenera Jukića i tek kad se za njih nađu odgovarajuća rješenja i stvore adekvatni uvjeti za rad možemo razgovarati i o odgovornosti struke.
Kako god bilo, dugoročna će pitanja morati malo pričekati, jer uprava, na čelu s predsjednikom Peršićem, u najkraćem roku treba pronaći novo trenersko rješenje. Međimurju već u subotu slijedi teško gostovanje kod Pitomače, a potom i domaći susreti s Koprivnicom i Viroviticom u kojima su pobjede jednostavno imperativ.
