Crne pisanice dio su međimurske uskršnje tradicije. Duh nekadašnjih vremena oživio je protekle subote kada su crne pisanice izložene na čakovečkom Trgu Republike u sklopu Vuzmenog zajtreka, a nakon toga je ova izložba, koju je postavila prof. Božena Hajdarović, preselila u prostore Matica umirovljenika Međimurske županije Podružnice Nedelišće.
Boja za crne pisanice dobivala se od bobica bazge ili čađe. Motivi na pisanicama radili su se struganjem iglama, skalpelima ili nožićima. Koristio se i vosak tako da se na vrh pera ili tankoga drvenoga štapića stavila kuglica voska, koji se rastalio na plamenu svijeće. Kada se završilo crtanje voskom, jaje se stavilo u boju i kuhalo. Na kraju se premazalo komadićem slanine radi sjaja. Sličnom se tehnikom, kaže nam prof.Hajdarović, crne pisanice rade i danas.
-Vratimo li se u vrijeme prije 100-200 godina ljudi su se veselili Uskrsu jednako kao i mi danas. Možda čak i više ili puno više, jer iako se u korizmeno vrijeme tražilo odricanje oni se, zapravo, nisu imali čega odreći, jer ničega nije ni bilo. Onda su za Uskrs radili sve ono što je bilo moguće, odnosno ono za što su im materijali bili dostupni u njihovom dvorištu. A tamo se, u pravilu, moglo naći jaja i čađe, pa je tako i začeta tradicija crnih pisanica Jaja su skuhali, uzeli su grančice obrezanih trsova, stavili gore malo žice i s tim su „pisali“ pčelinjim voskom i lijepo oslikali jaja koja su se potom kuhala u čađi, objašnjava prof.Hajdarović dodajući kako se danas koriste i neke modernije metode, ali pisanice koje rade su i dalje najsličnije onima kakve su bile u davna vremena.
Nakon što su pokazane na središnjem čakovečkom trgu crne pisanice su, tijekom blagdana, izložene u prostorima Matice umirovljenika Međimurske županije Podružnice Nedelišće.
-Željeli smo tamo prenijeti duh i vedrinu ovih blagdana, pokazati da kroz tradiciju i običaje čuvamo naše ljepote unatoč koroni te da možemo imati nešto čemu se veselimo za Uskrs, jer nema ljepših blagdana od uskršnjih, uz smiješak govori prof.Hajdarović iznoseći podataka da ih je u izradi pisanica sudjelovalo četiri.
-Nažalost, samo četiri zbog korone i to je bio rad u kućama, nije bilo radionica. Kada smo ranije održavali radionice znalo nas je biti i petnaestak. To su bila prava druženja koja su se odvijala kroz mjesec dva i mada smo puno radili, svi zajedno smo se veselili druženju i našim rezultatima, prisjeća se Božena Hajdarović.
