U prolasku Ksajpom u Šenkovcu nalazimo na radnu akciju siječe drveća. Aktivni umirovljenici Slavica (65) i Josip Radek (70) uz pomoć njihovog sina, dugogodišnjeg vojnika Zorana Radeka, pripremaju drva za ogrjev u slučaju hladnijih dana. Iako godinama žive u Šenkovcu, supružnici su rodom iz Zasadbrega. Pričaju nam ukratko o svojoj mladosti i prvom susretu.
Josip je dvadesetak godina radio kao vozač hitne pomoći.
– Imao sam sreće što nikada nisam imao nesreću. Svaki dana bio je neizvjestan. Vozili smo se brže od bilo kojeg automobila na cesti. Volio sam taj posao, ali bio je jako stresan. Tada sam imao 44 godine. Najteže što je bilo u tom poslu bilo je gledati mlade ljude u prometnim nesrećama. Imam sreće što ti prizori nisu na mene ostavili teške posljedice, ipak, i sada mi se povremeno u glavi znaju pojaviti te zastrašujuće slike, govori nam Josip.
Ono što je Josipu za teških radnih dana bila svijetla točka, bila je njegova žena Slavica. Da je ona prava, znao je od prvog pogleda.
– Kad smo se oženili Slavica je imala 18 godina. Dvije godine sam ju čekao da postane punoljetna kako bih ju mogao oženiti. Prvi sam je put vidio na zabavi. Tu mi je zapela za oko i znao sam da je moja!
Supružnici se i danas vole ko nekad, a uskoro će proslaviti i zlatni pir.