Dobri međimurski poznavatelji, obožavatelji i simpatizeri, nažalost od jučer preminulog Halida Bešlića, znaju za Donjodubravčana, danas 30-godišnjeg Marina Dolenca, koji si je nakon osobnog poznanstva s Halidom pridjenuo nadimak Bešla i po tome ga većina zna.
Znajući za taj podatak, kontaktirali smo ga jučer kako bi mu, u jednu ruku, izrazili sućut jer su Halid i Bešla unatrag devet godina sagradili neraskidivo prijateljstvo.
– Vijest o smrti moga prijatelja zatekla me za volanom autobusa. Bio sam šokiran, steglo me u grudima. Počele su stizati SMS poruke… Moram priznati, jer nisam robot, kako mi je nastavak vožnje postao drugačiji od običajnih, suze su samo tekle – rekao nam je u prvom kontaktu.
Kada je zaustavio autobus, iskoristio je priliku da se u najkraćim crtama vrati zajedničkoj prošlosti. Sjeća se prvog susreta do kojeg je došlo u ožujku 2016. godine u Disco clubu Šampion u Domašincu. Tada su se toliko zbližili da je čak došlo do razmjene kontakata.
To je rezultiralo čestim susretima jer je Bešla jednostavno “letio” za Halidom. – Bili su dosta zajedno. Moj svaki odlazak u Bosnu rezultirao je susretima, a on bi me pozivao na kavu, ručak – kaže Marin i dodaje kako je zadnji puta bio kod njega prije dvije godine, na dočeku Nove godine u Sarajevu, kada su zajedno snimili i novogodišnju čestitku – rekao je ponosno.
Dodao je kako ga je saznanje o njegovoj bolesti rastužilo, no vjerovao je kako će ozdraviti jer je bio veliki borac i pozitivac u životu, zazirao je od bolesti.
Rekao je kako je Halida zavolio još u četvrtom razredu osnovne škole, preko pjesama Sunce jedino i Čardak, koje su u ono vrijeme bile popularne i nekako mu je taj čovjek “sjeo na prvu”, jer ga je vanjština odavala da je najprije čovjek, a onda pjevač.
Pitajući ga za zajedničke trenutke koji se ne zaboravljaju, Bešla je rekao da je to bilo obećanje na zajedničkoj kavi – kako će mu pjevati na svadbi. Govoreći o tome koliko je bio običan čovjek, rekao je kako se znalo događati, kada su znali ručati – a što drugo nego janjetinu – da su stolu znali prilaziti njegovi obožavatelji i da je za svakoga znao odvojiti po nekoliko minuta.
– Bio je susretljiv, a to je puno govorilo o njemu kao prizemnom čovjeku.
Iz mora mnogih, Bešlu smo zamolili za njihovu posljednju zajedničku fotografiju. Pokazao je onu iz kolovoza prošle godine, za vrijeme Porcijunkolova, kada mu je u Čakovec donio bučino ulje (za stolom). Uz to je vezana i jedna anegdota.
– Boca je cijeli dan bila u mom vrućem automobilu. Bilo je vrelo kada sam mu ga dao, a on je odmah iz nje potegnuo možda deci takvog ulja. Članovi benda su mu govorili kako će mu pozliti – “nemoj tako”. On se je slatko nasmijao i rekao kako mu ništa ne može biti od toga ulja, naglasivši kako je to međimursko ulje – i to je jedan od dokaza kako mu je Međimurje bilo blizu – ispričao nam je i dodao kako će od sada one biti vječno zaključene u njegovom mobitelu, a otvarat će ih čim začuje bilo koju Halidovu pjesmu, koje će živjeti s tim mladim čovjekom.
