U domu Suzane Lacković iz Preloga Božić ima posebnu dimenziju. Svake godine, uoči blagdana, njezina kuhinja i blagovaonica pretvaraju se u pravi mali Betlehem, a jaslice koje ondje nastaju plijene pažnju detaljima, toplinom i posvećenošću kakva se danas rijetko viđa.
Ljubav prema Badnjaku i Božiću Suzana je, kaže, ponijela iz roditeljskog doma. Upravo su ti prvi blagdanski doživljaji potaknuli ideju koja se s vremenom pretvorila u dugogodišnju tradiciju.
„Moji roditelji su uvijek poštovali Badnjak i Božić i to sam naslijedila. Još kao dijete imala sam želju sama složiti jaslice, a prve kore od drveta radila sam uz pomoć tate“, prisjeća se Suzana.

Počeci su bili skromni – malo stiropora, tempera boje, figurice, kućice izrađene od kartona i stiropora. No s godinama su jaslice rasle, kako veličinom, tako i sadržajem. Danas se prostiru na čak dva i pol metra dužine, a njihovo slaganje traje oko tjedan dana. Sve radi sama, bez pomoći, i to s istim žarom kao i prvog dana.
Posebnu vrijednost jaslicama daju figurice koje Suzana prikuplja već dva desetljeća. Riječ je o keramičkim figurama visine od deset do dvanaest centimetara, kojih danas ima više od devedeset. Dolazile su u njezin dom s raznih putovanja – iz Italije, Francuske, Njemačke, ali i iz domaćih trgovina. Svake godine zbirku nadopuni barem jednim novim detaljem, pa jaslice nikada nisu iste.
„U tome stvarno uživam i to me čini sretnom u ovo blagdansko vrijeme. Dok slažem jaslice, sve nekako stane“, kaže Suzana, dodajući kako joj je upravo taj mir najveća nagrada.

Posebnu pažnju posvećuje sitnicama – uz tradicionalne prizore, po rukohvatima se mogu vidjeti pingvini, na stepenicama se skriva Djed Božićnjak, a cijela scena odiše toplinom doma. Nije to slučajno, jer Suzana je i velika zaljubljenica u folklor i kulturnu baštinu, koju godinama prenosi na mlađe generacije kao voditeljica KU Seljačka sloga Prelog.
Veliku podršku u svemu ima i supruga Srećka, koji joj je, kako ističe, uvijek oslonac i pomoć, osobito u danima kada dom poprima pravo blagdansko ruho.
Jaslice u domu Suzane Lacković nisu samo ukras – one su priča o obitelji, tradiciji i ljubavi prema običajima koji, zahvaljujući ljudima poput nje, i dalje žive.
