Franjo i Milica Šavora iz Goričana već 21 godinu, od 2004. godine, uzgajaju jabuke na svom OPG-u Šavora. Franjo je 14 godina radio kao tokar u Njemačkoj, no tad je pala odluka – želio je biti uz svoju obitelj (imaju tri sina, a danas i petero unučadi) i raditi u svom rodnom mjestu. Ovaj par tako je započeo novi život – slatki život u carstvu jabuka!
Njihov voćnjak nalazi se u Goričanu nedaleko graničnog prijelaza za Mađarsku, gdje uzgajaju razne sorte jabuka: idared, zlatni deliše, jonagold, granny smith, braeburn i pink crisp. Sezona berbe jabuka je u pri završetku, pa smo ih pitali kakav je urod ove godine.
MRAZ JE UČINIO SVOJE!
Suša nije utjecala na urod. Franjo i Milica uzgoju jabuka, ili kako kažu, svojoj „tvornici na otvorenom“, pristupili su vrlo ozbiljno. U voćnjaku naime imaju navodnjavanje kap po kap, postavljene su i protugradne mreže, kamere i top za tjeranje ptica. Još kad bi samo, kažu, mogli nešto poduzeti protiv mraza!
– Ako mislite ozbiljno raditi, bez navodnjavanja i obrane od tuče uzgoj jabuka je nezamisliv. No, ove godine urod jabuka je 50 posto manji zbog mraza. Najviše su nastradale voćke koje su ranije cvale, uglavnom idared – rekao je Franjo, ali sagledali su i svjetliju stranu.
– Srećom, ove godine otkupljivači su konačno ponudili pristojne cijene otkupa jabuka! Sad je to 75-80 centi po kilogramu, dok je prošle godine bilo 45-50 centi po kilogramu – rekli su. Zamolili smo ih da nam ispričaju kakvi su bili počeci.
– Počeli smo s pola hektara zemljišta, pa smo kupovali zemlju i širili se. Izgradili smo kućicu odnosno spremiste za poljoprivredne strojeve kraj voćnjaka sredstvima EU. Prije desetak godina dobili smo i sredstva od države (Kapitalna ulaganja u poljoprivredi) za sadnice i materijal. Isplati se uzgajati jabuke, ako se odradi sve kako treba, jer puno je tu posla – kažu.
SAMI OREZUJU OKO 7000 VOĆAKA
U berbi im ovih dana pomažu rodbina i prijatelji, dok ostalo sve rade sami: nakon berbe spremaju protugradne mreže i zatim polako kreće orezivanje. Sami orezuju oko 7000 voćaka, što je velik posao te im za to treba 2 – 3 mjeseci. Dok to završi, već počinje cvatnja, a tad su jabuke najosjetljivije, pa ih treba špricati fungicidima, dok prije ili poslije cvatnje insekticidima. To rade noću zbog zaštite pčelica koja su važan dio priče o uspješnom voćnjaku.
– Jabuke špricamo minimalno te upotrebljavamo samo ekološko gnojivo. Jabuke se gnoje jednom godišnje, ujesen nakon berbe – objašnjavaju.
LJUBAV I ZDRAVLJE U CARSTVU JABUKA
Nakon što su nekad živjeli razdvojeno, ovaj par zadnja dva desetljeća provodi puno vremena zajedno, jedno kraj drugoga u voćnjaku. Unatoč tome, među njima se osjeća sklad i međusobno poštovanje i ljubav. To što su napustili svoje poslove i posvetili se isključivo uzgoju jabuka, donio im je i druge velike benefite.
– Prednosti ovog posla su velike. Puno vremena provodimo na svježem zraku i krećemo se, što je važno i za fizičko i mentalno zdravlje. Rad u voćnjaku za mene je odmor. Berba je malo napornija, ostalo sve je lijepo. Više smo u voćnjaku nego doma, to nam je posao, ali i ljubav, a volimo da je sve tip-top – kaže Franjo.
KOLAČI OD JABUKE U SVAKOJ PRILICI
Naravno, jedu i puno jabuka. Milica je velika ljubiteljica jabuka, pa je ono što sama proizvodi uvijek rado koristila i doma u kuhinji.
– Osobno, jako volim jabuke. Nekad sam stalno radila pite od jabuka, štrudle od jabuka, razne kolače od jabuka, pekmez od jabuka itd. Sve dok mi djeca nisu rekla: ‘Mama, samo ne opet slastica s jabukama!’, ha ha… priča Milica.
JABUKE SE PRODAJU I ‘SAME’
Uzgoj jabuka svakako im je vrlo uspješan. Lijepo je i što jabuke prodaju i kod voćnjaka te ispred svoje kuće na Šuderici na tzv. samoposlužnim štandovima!
– To odlično funkcionira. Ljudi dođu, uzmu si jabuke i ubace novac u sandučić. Mađari su znali ubacivati forinte pa smo napisali „No forint“ – rekli su.
Sjajno! No, godine idu, a kralj i kraljica jabuka iz Goričana osluškuju i svoj unutarnji sat. Franji je 64. a Milici 58.
– Donedavno smo imali 3,5 hektara zemljišta s jabukama, no sad smo na 2,5 hektara. Polako smanjujemo proizvodnju zbog naših godina – pametno su zaključili. Nadaju se da će jednog dana jedna od njihova tri sina preuzeti ovaj lijepi, uredan i plodan voćnjak te nastaviti njihov uzgoj jabuka u koje su uložili velik dio svog života, ljubav i strpljenje.
Svaka čast!
