Pjevala je na više stotina humanitarnih koncerata i priredbi, na veselicama u hotelima, odrađivala pjevačke gaže, uveseljavale druge, oduševljavala publiku svojim anđeoskim glasom. Istovremeno nitko nije primjećivao da je vodila tešku brakorazvodnu bitku, a kasnije i borbu za život svog djeteta. Marija Küpper Jambrošić iz Čakovca, danas, 27. prosinca 2024. godine, slavi svoj 66. rođendan u krugu svojih najmilijih. Tu se i najbolje osjeća, iako je cijeli svoj život radila i pomagala drugima.
ŠIROK OSMIJEH I PREKRASAN GLAS
Mariju Jambrošić, rodom iz Novakovca, poznajem više od 50 godina, od vremena kada smo zajedno počeli pjevati na lokalnim priredbama, posebno na susretima mladih i mega popularnim “Međimurskim jesenskim večerima”. Ja sam otišao u novinarstvo, a ona je uspješno nastavila glazbenu karijeru. Sjećam se da je svakom njenom nastupu bio prisutan i njezin otac Mijo, koji je i sam bio glazbenik i najstroži kritičar svoje mezimice.
– E, da, u obitelji nas je bilo petero djece: četiri cure i brat. Ja sam nekako, vjerojatno zbog glazbe, uvije bila bliskija s ocem. Svirao je klarinet i saksofon. I djed Josip Jambrošić bio je također glazbeno nadaren. Izrađivao je i svirao klarinete. Već s 12 godina počela sam pjevati na priredbama. Osim u Međimurju, nastupala sam u Začretju, Krapini… Na Krapinskom festivalu pjevala sam desetak puta s pjesmama najrenomiranijih autora. Prvu mi je napisao Ivica Stamać a zvala se “Dežđ dežđi”. Slijedile su “Senje”, “Međmurje zeleno”… – prisjeća se Marija.
Zapazio ju je i u ono vrijeme nezaobilazan Đorđe Novković, pa joj je u suradnji s Matom Došenom i tekstopiscima Majom Perfiljevom i Željkom Krznarićem napravio pjesme za prvu malu ploču. Mlada se udala i s 18 godina rodila kćerku Žaklinu Hajdarović.
U međuvremenu je završila osnovnu glazbenu školu u Čakovcu, srednju u Zagrebu te Ekonomsku u Čakovcu i odmah dobila posao u čakovečkom Udruženju muzičara “Lira”.
TU DOBRI SU LJUDI
– Nekako u to vrijeme počela sam pjevati u svom prvom bendu “Tajna veza” u kojem su svirali Ladislav Varga, Branimir Magdalenić, Štef Levanić i Davor Vdović. Nasupali smo u hotelu u Čakovcu, ali i širom Hrvatske. Ljeti smo imali stalne gaže na moru. Bilo je to zlatno vrijeme za glazbenike. Dalo se zaraditi i živjeti od glazbe. U to vrijeme mi je prijatelj Krešimir Novak pokazao tekst pjesme “Tu dobri su ljudi”. Tekst mi se svidio i dala sam ga Laciju Vargi da napravi primjerenu glazbu. Sve ostalo je povijest. Nastala je pjesma koju smo snimili “na prvu” u studiju u Katoličkom domu u Čakovcu, koji je vodio ondašnji gvardijan Drago Brglez. U to vrijeme on je činio glazbena čuda sa svojimdječjim zborom “Makovci”. Pjesmu “Tu dobri su ljudi” dosad sam valjda otpjevala javno i više od tisuću puta, a stalno je emitiraju na radijskim postajama. Nema humanitarnog ili bilo kakvog drugog koncerta gdje organizatori ne traže da pjevam upravo tu pjesmu. Pogotovo je to bilo izraženo u Švicarskoj i Njemačkoj, gdje smo za vrijeme Domovinskog rata prikupljali pomoć za Hrvatsku. Ona će zauvijek glazbeno obilježiti Međimurje – kaže s ponosom Marija, koja je godinama nastupala samostalno, ali i kao pridruženi član glazbenih sastava, kao što je bio “Aquarius”.
Što je više pjevala, to su problemi u braku bili sve veći i konačno joj je brak propao. Napustila je supruga i sama odgajala kćer Žaklinu, koja je izrasla u prekrasnu mladu djevojku. I ona je kasnije krenula majčinim stopama, završila glazbenu školu i godinama pjevala u sastavu “Odeon“. Nastupila je i na Krapinskogm festivalu, pjevala s majkom u Začretju… I danas pjeva kad se ukaže dobra prilika. Prije devet godina rodila sina Matea, koji je baki Mariji najveća radost.
BORBA ZA MARCOV ŽIVOT
-U “Liri” sam radila deset godina, paralelno nastupajući tijekom vikenda na gažama. Zatim sam u Čakovcu otvorila videoteku “M1” za iznajmljivanje filmova i dućan “Melody” za prodaju filmova, CD-a i drugih glazbenih potrepština. Taj obrt vodila sam 13 godina, u međuvremenu se drugi put udala za Maria Marijana Küpper i 2001. godine rodila sina Marca – kaže Marija.
Marco se rodio s teškom anomalijom u probavnom traktu i nije bilo puno šanse da preživi. No, proradio je majčin instinkt, napustila je sve i posvetila se liječenju i njezi svog sina. Godine i godine provodila je s njim u zagrebačkim dječjim bolnicama i vrhunskim klinikama, upoznala svaki detalj bolesti i način liječenja. I dok su mnoga djeca s takvom dijagnozom umirala, ona nije odustajala. Nada je bila jača od straha koji je osjećala. Ustrajavala je u nadljudskoj borbi. Koristila i najmanju šansu da produži život svom djetetu.
I muka se isplatila.
Marco je danas stasiti mladić s navršene 23 godine života. Uvijek široko nasmijan kao majka i sestra Žaklina. Na petoj je godini Glazbene akademije u Zagrebu gdje i živi. Ide maminim i sestrinima stopama.
– I kad sam dane i noći provodila uz svog bolesnog sina, zvali su me da pjevam na humanitarnim priredbama. Bilo je puno ljudi kojima je trebala pomoć. I pjevala sam. Pjevanjem sam zapravo hrabrila sebe da izdržim sve ono što se događalo oko mene – kaže Marija, koja i sad često nastupa. Ali više nema onog grča u sebi koji ju je pratio proteklih godina.
Sretna je kad dođe Marco, Žaklina i unuk Mateo, koji također ide u glazbenu školu i svira violinu.
-On je prva violina u obitelji – kaže Marija uz širok, prepoznatljiv osmijeh.
I danas će svi biti na okupu kad majka zvana hrabrost slavi svoj 66. rođendan. Sigurno će biti i pjesme. Dečki će svirati, a puce popevati. Zavrijedila je. Za sve ono što je činila i čini svojim velikim srcem i širokom međimurskom dušom.
Čestitke i zahvala u ime više stotina nepoznatih ljudi u nevolji i neimaštini, kojima si pjevajući pomagala.
Hvala ti na anđeoskom glasu. I sretno, draga Marija!
