Već 16 godina na učeničkim priredbama OŠ “Jože Horvata” Kotoriba neizostavna glazbena dekoracija su mali tamburaši, a oni su ti koji nerijetko gostuju po drugim priredbama i manifestacijama.
Njihovo druženje s tamburom odiše ležernošću, lica malih svirača su nasmijana. Pred njima već 16 godina stoji učitelj savjetnik, 47-godišnji Robert Katanec koji u školu putuje iz Preloga gdje živi. Kolege i najbliži zovu ga Robi. Kada se je 2005.godine zaposlio u kotoripskoj školi na posao je dolazio iz rodnog Goričana. Bila je to sredina u kojoj je on kao dječarac došao u kontakt s tamburom, a učitelji su mu bili vrsni tamburaši KUD-a Goričan, sve jedan bolji od drugog, uz koje je svirao istovremeno stečeno znanje prenosio na male Kotoripčane. A oni, željni znanja, žedni napretka upijali su svaku njegovu riječ, gestu, savjet, svaku notu…
A kako je sve počelo ?
– Djelatnik sam OŠ Kotoriba od 2005. godine pa ove godine punim da desetljeća rada u prekrasnom kolektivu. Tamburašku sekciju, sam u dogovoru s ravnateljicom škole , oformio 2009. godine. To je bila godina kada smo se službeno preselili u novu školu. Ravnateljica je prilikom nabave školskog inventara, naručila i 12 tamburaških instrumenata. Ta prva generacija malih tamburaša bila je uistinu nešto posebno. Marljivo smo vježbali 2 sata tjedno, ali djeca su i dodatno vježbala doma – kaže o počecima i dodaje:
– U proteklom razdoblju, kroz tamburaškoj grupu prošlo je 50 – tak djece. Neki su i nakon završenog 8. razreda nastavili svirati u tamburaškoj sekciji KUD-a Kotoriba s kojim smo uspostavili uzornu suradnju. Drago mi je što je i sadašnji predsjednik KUD-a Kotoriba Renato Mikulan počeo svirati tamburicu u mojoj prvoj generaciji tamburaša – ponosno će.
Kontinuitet tamburaške grupe bio je prekinut u razdoblju korona virusa. Nakon tog razdoblja 2022., ponovno su počeli odjekivati zvukovi tambure u školskoj zgradi. – Ovoga put mi se pridružio u vođenju grupe i kolega Nenad Podgorelec te smo zajedničkim snagama podučavali mališane u sviranju – kaže i dodaje kako je kod djece je prisutan interes za sviranje, a nakon što prođu audiciju, zadužuju instrumente i kreću s vježbanjem. Dosta ih odustane, ali oni koji ustraju, sviraju instrumente do kraja školovanja, a neki i nastavljaju u mjesnom KUD-u s kojim su uspostavili suradnički odnos, tako da jednom tjedno školski tamburaši odlaze u prostorije KUD-a na probe. O tome će Katanec reći:
– Tu se uspostavlja i trajnija poveznica i interes za sviranje nakon završenog školovanja. Danas tamburašku sekciju škole čini 6 tamburaša i tamburašica. Redovito nastupamo u svim prigodama koje se obilježavaju u našoj školi, a ponekad i odlazimo na gostovanje u druge škole. Veseli me što sam kroz sve ove godine uspio kod djece trajnije razviti ljubav prema sviranju tambure. Tako oni postaju čuvari naše tradicije i kulturno umjetničkog nasljeđa kojim se svi mi moramo ponositi-završio je isto tako ponosno. Robertova jednako važna ljubav je i nogomet koji je igrao u goričanskoj “Trnavi”. Dok je još igrao posvetio trenerskom poslu 2005. godine.
Nakon što je položio trenerski tečaj za C licencu, upisao je Nogometnu akademiju za UEFA B licencu, koju je uspješno položio 2014. godine.
– U ovom poslu mi uvelike pomaže i moja pedagoška struka, jer rad s mladim ljudima i djecom vrlo je zahtjevan i odgovoran posao. Dosad sam vodio mlađe uzraste u Goričanu i Cirkovljanu, dok sam iskustvo vođenje seniorskih momčadi stekao u Goričanu, Draškovcu, Donjem Vidovcu, Cirkovljanu, Čakovcu, Koprivnici. U potonje dvije sredine vodio je nogometašice i bio je uspješan. Nogomet je usputno spomenut kako bi pokazali Robijevu glazbeno sportsko umijeće gdje potonje zaslužuje posebnu priču.
