Udruga antifašista i antifašističkih boraca Međimurske županije danas je u šumi Murščak kod Domašinca, na predjelu zvanom Vrbulja organizirala komemoraciju i položila vijence na spomen obilježje postavljeno u spomen na dvanaestoricu partizana i terenaca koji su tamo poginuli potkraj 1944. godine. Predsjednike Udruge Miljenko Zorko istaknuo je kako ovim činom žele odati počast poginulim herojima koji su dali svoje živote u borbi protiv fašizma te očuvati sjećanje na njihovu žrtvu, kao i na vrijednosti za koje su se borili: slobodu, ravnopravnost i antifašizam.
Povjesničar Vladimir Kalšan iznio je na kronologiju događaja koji su doveli do stradanja partizanskih boraca.
-Pogibija dvanaestorice partizana i terenaca 18. prosinca 1944. godine u šumi Murščak, na prostoru zvanom Vrbulja, jedno je od najvećih stradanja partizanskih boraca u našem kraju. Neposredni povod akciji mađarskih i njemačkih trupa na grupu partizana bilo je ubojstvo pripadnika njemačke vojske koji su se dan ranije nalazili u lovu u šumi Murščak. Postoje različiti podaci o tome tko je toga dana ubijen, a prema dostupnoj memoarskoj građi ubijen je jedan njemački general, iako neki autori tvrde i drugačije. U svemu tome najvažnije je činjenica što su se Nijemci i Mađari odlučili za to osvetiti te su pokrenuli akciju u kojoj je sudjelovalo oko 800 neprijateljskih vojnika. Nakon okršaja nedaleko postaje Čehovec grupa novih boraca koja se željela prebaciti na Kalnik se bez gubitaka vratila u Dvorišće. S obzirom da su bili slabo naoružani odlučili su se povući u šumu Murščak i prebaciti se preko Mure u Mađarsku. U povlačenju prema Murščaku Mađarima su u ruke pali Antun Lepen i Andrija Biber. Ostali su nastavili povlačenje prema Muri, te na samoj obali rijeke, na mjestu zvanom Vrbulja, prihvatili borbu. Nisu imali nikakve šanse. Nakon što im je nestalo municije aktivirali su ručne bombe i svi izginuli. Bili su to: Mijo Baranašić, Franjo Bašnec, Franjo Jurčec, Filip Krčmar, Nikola Krhač, Adam Mesarek, Lovro Mesarek, Dragutin Pintar, Đuro Pintar, Pavao Pintar, Leonard Setnik, Franjo Srpak i dvojica nepoznatih bivših njemačkih vojnika, nesuđenih partizana. Njihovi posmrtni ostaci nakon rata preneseni su i pokopani na partizanskom groblju u Svetom Jurju u Trnju.
Međimurski antifašisti u ovoj su se prilici osvrnuli i na aktualna događanja, o čemu je njihova udruga raspravljala i na nacionalnom nivou.
-Izražavamo krajnju zabrinutost zbog rastućih neofašističkih odnosno ustaških tendencija u društvu koja vidno jačaju nakon famoznog okupljanja na zagrebačkom hipodromu te prijete čak i otvorenim sukobom. Vlada RH koja se predstavlja kao jedini jamac mira, unutarnje stabilnosti i sigurnosti snosi punu i neospornu odgovornost za takvo stanje. Iz najviših političkih krugova pogoduje se širenju atmosfere neizvjesnosti, pa i straha u društvu. Plaćamo danak dugogodišnjem zatvaranju očiju pred plimom nacifašizma, odnosno ustaštva. Očito nije dovoljno samo prigodničarski komemorirati događaje iz naše antifašističke prošlosti, nego aktivnije promovirati suvremene vrijednosti antifašizma, ističu u svojim stavovima ukazujući i na prijetnje zabranom simbola pod kojim je Hrvatska u Drugom svjetskom ratu izborila svoje mjesto u pobjedničkom, antifašističkom slobodnom svijetu koji je utemeljio suvremeni svjetski poredak.
Sudionicima komemoracije pridružio se i načelnik Općine Domašinec Goran Koran odavši počast žrtvama s područja spomenute općine koje su stradale u tom događaju.
