Baš je lijep ovaj novinarski posao. Svako malo doživiš neko ugodno iznenađenje. Tako je bilo i sada. Naime, dugo sam se pripremao za ovaj razgovor, odgađao ga, ali su moji brojni glazbeni prijatelji bili uporni u uvjeravanju da u Strahonincu živi stručnjak koji izrađuje najbolje električne gitare, ne samo u Hrvatskoj, nego i daleko izvan nje, i da ga treba predstaviti široj javnosti. Mislio sam da je riječ o još jednom čovjeku poodmaklih godina, koji u dosadi umirovljeničkog života, eto, izrađuje gitare.
I odmah se moram ispričati zbog toga, jer mi je gospodin Josip Hamer pokazao i dokazao da je vrhunski majstor svjetske klase, koji, istina, pomalo samozatajno, ali izuzetno profesionalno, stvara svoje gitare, a sve prema željama naručitelja, odnosno kupaca. I ne samo da izrađuje nove, nego obavlja i sve vrste popravaka na drugim gitarama, mijenja pragove i elektroniku.
Priznao sam mu da sam upao u vlastitu zamku, kao i mnogi drugi, koji vjeruju da je dobro samo nešto strano. A nije tako. Tamo se plaća ime, čak dvostruko više od vrijednosti gitare. Hamer je ovdje stvorio svoje ime i ne naplaćuje ga. Gitare kod njega koštaju upravo onoliko koliko iznose stvarni troškovi: od 500 do 2.000 eura. No, napravio je on i mnogo skuplje, po specijalnim narudžbama.
Ovaj markantan i šarmantan osamdesetogodišnjak rodio se u Domašincu, tamo je završio osnovnu školu, a kasnije i elektrotehniku. Jedno vrijeme radio je u Njemačkoj, zatim Hidroelektrani Čakovec… U međuvremenu je upoznao i svoju suprugu Katarinu, učiteljicu iz Strahoninca, koja je radila u školi u Dekanovcu. Oženili su se, neko vrijeme stanovali u Dekanovcu, a onda se devedesetih preseli u Strahoninec, gdje su izgradili prekrasnu kuću. Na žalost, supruga Katarina je prije godinu dana preminula, što je Josipa gotovo dotuklo. Katarina mu je bila sve na svijetu. U tim teškim trenucima najviše mu je pomogao rad na gitarama. Odvlačile su mu misli. Oduvijek su, zapravo, gitare bile putokaz u njegovom životu.
-Da, prvu sam napravio 1975. godine, kada mi je jedan rođak došao i rekao: “Striča, ti znaš gitaru igrati, ja orgulje, daj da složimo bend!”. Tako je i bilo. Ja sam sebi napravio gitaru, njemu smo kupili klavijature i s nekoliko prijatelja napravili sastav po imenu “Galaksija”. No, nismo dugo svirali, život nas je odnio svakoga na svoju stranu, tako da sam i zaboravio na izradu gitara, a nije bilo ni dovoljno vremena. Ipak, prije 25 godina počeo sam ih ponovo graditi. Ozbiljnije sam prišao tom poslu, tražio informacije, do kojih se onda nije moglo. Danas je to drugačije. Putem interneta sve se može naučiti i naručiti – kaže Josip Hamer, dok mi pokazuje nekoliko gitara, koje je napravio za sebe. Ostalih stotinjak je otišlo kupcima u Rijeku, Zadar, Split, Zagreb, Varaždin, Čakovec…, pa i u inozemstvo. Jaguar, jazzmaster, stratocaster, bas i druge. Svaka unikatna, drugačijeg izgleda i zvuka. Tko zna gdje sve i tko sve na njima svira!?
-U izradi koristim najkvalitetnije drvo iz cijelog svijeta: deset vrsta egzotičnog drva i domaće: johu, jasen, javor, topolu i lipu. Tu su i najkvalitetnije američke žice, magnete sam namatam i sklapam elektroniku. Tako dobivam najkvalitetnije zvukove, koje gitara može dati. Nema te gitare na svijetu kakvu ne mogu napraviti, nema drveta iz kojeg je ne mogu napraviti, a nema ni elektronike kakvu ne mogu sklopiti. Naručitelj bira dizajn, kvalitetu i cijenu. Moje ime je besplatno – kaže majstor Hamer.
Dolaze mu mnogi da im popravi gitaru, poboljša zvuk, dade savjet kako je najbolje koristiti. Uvijek je tu da pomogne. Nikad se nije reklamirao, ali njegov broj telefona 095/363 2250 stalno zvrcka. Zovu gitaristi, traže pomoć, pitaju za ovo i ono. Dolaze i samograditelji kad zapnu, kad dođu pred zid i dalje nejde. Josip i njima pomogne, takav je po duši. Dobričina.
Pred kraj posjeta njegovu domu vodi me u svoju radionicu u dvorištu. Milijun je tu stvari po stolovima, za koje samo on zna čemu pripadaju. Mnogo dasaka raznih boja, pripremljenih za obradu, elektronski elementi, poseban uređaj za namatanje žice za magnete, gitare završene, ali neobojene…
-Evo, tu finaliziram sve ono što zamislim i u svom uredu nacrtam – kaže Josip Hamer, kojega prijatelji zovu Joža, a onda uzme gotovu gitaru (za stadion), upali pojačalo i zasvira. Naježio sam se. Ljudi moji, ljepšeg zvuka električne gitare odavno nisam čuo. Pa onda iz početka. Užitak za užitkom.
Čestitam majstore Joža. I hvala na ugodnim trenucima. Već smišljam način kako da nekoliko prijatelja gitarista dovedem u ovo carstvo gitara da čuju ova čuda od zvuka. Vidimo se, gospodine Hamer.
