Josip Brdar iz Žabnika kod Svetog Martina na Muri ima tek 22 godine i već je prekaljeni glazbenik. Rođeni muzikant za sve prilike i neprilike. Tog stasitog mladića, iza čijeg se dječačkog lica krije pravi vragolan kad je na pozornici i kad drži u rukama instrument, sretao sam na raznim priredbama i druženjima širom Međimurja. Za oko mi je zapeo po tome što je uvijek svirao drugi instrument: jednom violinu, drugi puta, ba(j)s, treći puta harmoniku, četvrti put cimbal (cimbule)… Svirao je sa srcem, instinktivno, napadački, ali pravilno i sa stilom.
Dogovorili smo razgovor u caffe baru “Mali Paris” u Vrhovljanu u subotu prije podne. Druge dane ne može jer cijeli tjedan radi u Grazu u Austriji. Obnavlja starinske fasade i ukrase na njima, tzv. štukature. Preko vikenda svira. Na razgovor je došao nasmiješen i već s vratiju se opravdava:
– Malo sam umoran, jer smo svirali jedan rođendan gotovo do jutra. Prvo sam bio na probi s tamburaškim sastavom KUD-a Strahoninec, a onda sam “uletio” u ekipu koja je zabavljala čestitare na rođendanu ovdje u Svetom Martinu – kaže Josip, kojem se na licu ni ne primjećuje da noćas nije spavao.
– To se često tako dogodi da treba popuna u nekom sastavu, pa onda idemo jedni drugima na ispomoć. Ponekad preko vikenda znam svirati i na četiri razne fešte sa četiri različita sastava i četiri različita instrumenta – ističe Josip, koji obožava sve što je starinsko, tradicijsko, etno: od glazbe do kolača koje tako dobro peče njegova baka Ružica. Ona ga je i podučila tome kako je nekad u tom kraju izgledao glazbeni sastav i na kojim instrumentima se sviralo.
– Tamburice tu kod nas nije bilo, zato ja sviram na starinskim glazbalima i uživam u tome. Potpuno sam samouk. Sreća je što imam dobar sluh i što pamtim glazbu. Počeo sam još u 4. razredu osnovne škole, vježbao, gledao i slušao druge. I dobro je krenulo. Osim od bake, gene sam valjda naslijedio i od oca Matijasa Brdara, koji je nekad svirao u poznatom “Zodiacu”, a sada ima sastav “Pastiri” koji sviraju isključivo pjesme “Bijelog dugmeta”. On je po vokaciji rocker, a ja volim starinsku muziku, izvornu međimursku narodnu pjesmu, podravske “Lengere”, zagorske, starogradske, romanse, pjesme Zvonka Bogdana… Nismo se baš našli u glazbi da zajedno sviramo. No, podršku mi daje majka Mirjana i braća Marko i Ivan. Ivan, inače svira violinu i bubnjeve – kaže Josip i dodaje da uz starinsku muziku, svira i svaku drugu: zabavnu, slovensku, pop, narodnu. Zapravo, sve što ljudi traže.
CIJELI ORKESTAR U KUĆI
– Kako sam učio tako sam uz pomoć roditelja počeo kupovati instrumente i nastupati. Danas imam svoj bas, harmoniku, violinu i cimbal. Cimbal sam kupio kad sam imao 15 godina u Mađarskoj. Nisam imao gdje vidjeti ni čuti kako se svira, ali sam bio uporan i danas me zovu da pratim brojne međimurske pjevače na nastupima i festivalima. Nema puno pravih cimbalaša. I harmoniku sam počeo sam svirati. Bila je neka mala i krivo sam je okrenuo, tako da umjesto desnom, sviram lijevom rukom. Kasnije sam kupio veću, ali i dalje sviram kako sam naučio. Naopačke. Slično je bilo s violinom i basom – pripovijeda Josip, a ja se čudim toj upornosti i talentu.
– Ako imaš jaku volju, možeš naučiti sve. Svakodnevno vježbam i usavršavam se. Nakon završetka Graditeljske škole u Čakovcu, zaposlio sam se u Austriji, pa i tamo u večernjim satima vježbam na violini, kako bi bio spreman za nastupe preko vikenda. A gaža je puno. Idemo svuda gdje nas zovu. Moj mobitel 099 505 1370 često zvoni. Prvi sastav “Maruleki” još postoji i povremeno sviramo zajedno u ovom bregovitom kraju, tu su aktivni “Gembači” (Gemišti) s kojima smo često u Varaždinu i Zagorju, na domaćim veselicama sam u društvu “Oldtimer banda”… Sviram po potrebi i u KUD-u Strahoninec, Selnica, Mihovljan, Sveti Martin na Muri. U nastupima i svi pjevamo, jer uglavnom sviramo bez razglasa, uživo, od stola do stola. I gosti s nama vole zapjevati, a i nakititi nas eurima. Bog ih blagoslovio! – kaže Josip.
Osmijeh mu ne silazi s lica, a pogotovo kad zasvira. Kao da utone u glazbu i vraća se u ona vremena kad je nastala. A ruke miluju glazbala iz kojih izlaze tople melodije, koje svi znamo i pjevušimo.
Tko bi rekao da mu sve to uspijeva sa 22 godine. I još k tome radi ozbiljan posao vraćanja novog života starim umjetničkim ukrasima na fasadama zgrada. Slično kao što stare pjesme prenosi novim slušateljima.
Ima li što ljepše?
Bravo Josipe! Uživaj u mladosti i glazbi!
