Kongresu ugostitelja i turističkih djelatnika HOK-a u Makarskoj primio je visoko nacionalno priznanje za svoj rad. Iz ruku ministra turizma Tončija Glavine, primio je priznanje za izniman doprinos razvoju obrtništva i promicanje ugostiteljske i turističke struke. Nakon što je prošle godine dobio sličnu povelju za županijskom nivou, ova državna nagrada je kruna njegovog rada zbog kojeg ga je Udruženje ugostitelja Međimurja i istaknulo kao svog kandidata. U obrazloženju se navodi da je nastavio tradiciju i osigurao stabilan razvoj obrta koji posluje od 1972. godine. Kavana Cobra je ovog mjeseca proslavila svoj 53. rođendan što potvrđuje dugovječnost i značaj ovog obiteljskog ugostiteljskog nasljeđa. Unazad nekoliko godina djeca preuzimaju vodstvo i nastavljaju istim putem čuvajući tradiciju uz dašak modernizacije.
-Ovo priznanje kruna je mog dugogodišnjeg rada u ugostiteljstvu kojim se bavim cijeli život, a posebno zahvaljujem Udruženju ugostitelja Međimurja što su prepoznali moj rad i trud. Iza mene je 45 godina ugostiteljskog rada, a prije nego što sam nastavio tradiciju koja je krenula od mog oca, deset sam godina proveo radeći u vrhunskim restoranima diljem Hrvatske. To mi je uvelike koristilo u razvoju našeg obiteljskog lokala, koji je otvoren 1972. godine. Sada teče posljednja godina mog službenog radnog staža, iako ću i dalje pomagati djeci kao što sam to činio i do sada otkako su se uključili i preuzeli vođenje restorana, ukratko opisuje svoj životni i poslovni put Sokač.
Pitali smo ga je li lakše bilo raditi u ugostiteljstvu na njegovim počecima ili sada?
-Teško je to uspoređivati, bilo je drugačije vrijeme kada sam ja počinjao. Zapravo sam se oko šanka počeo motati s 11 godina. Moj otac je rodom iz Dekanovca i kada je kao zet došao u Podturen na maminu „domovinu“ tu su otvorili lokal kojeg su svi zvali „Krčma pri Fodru“ po mojem djedu. Sjećam se da je i baka pomagala oko čišćenja i svega što je trebalo, pa sam se i ja uključio još kao osnovnoškolac. „Krčma“ je bila moja učiteljica života i to sam vrlo rano shvatio. Naši su gosti različiti ljudi, dolaze u raznim prigodama, od veselih do tužnih, pa je trebalo naučiti kako se ophoditi i komunicirati s njima kako bi se ovdje uvijek osjećali ugodno. Već na samim počecima moj otac je u lokalu imao mesoreznicu, što je u to vrijeme bila rijetkost. Uvijek je bilo bunceka, domaćih kobasica i svega što ide uz čašicu pića. U to vrijeme je petkom k nama dolazilo nekoliko punih kombija naših ljudi koji su radili vani, znali bi ostati ovdje do ponedjeljka kada bi im supruge donijele svježu odjeću za povratak na posao. Na neki smo im način i mi bili dio doma te smo se uvijek trudili da se ovdje tako i osjećaju. Jednako tako, kada smo počinjali, nije bilo mobitela, nije bilo fiskalizacije, sve se radilo drugačije, po domaće rečeno sve smo radili „pješice“, s olovkom. Nakon što sam preuzeo lokal vodio sam i naše knjige punih 25 godina, cjelokupno poslovanje i dokumentaciju. Imao sam prijatelje koji su pomogli savjetom prilikom promjene poreznih stopa ili drugih administrativnih i financijskih pravila, ali sam sve ostalo odradio sam. Čitavo vrijeme smo se kontinuirano razvijali i napredovali, pa me posebno veseli što danas zapošljavamo dvadesetak ljudi, a kad je potrebno taj se broj i udvostruči s onima na ispomoći, prisjeća se Sokač.
Iako se polako povlači u drugi plan, još uvijek pomno prati kako Kavana Cobra radi.
-Osim što sam primio nagradu, na Kongresu sam sa zanimanjem pratio rasprave o aktualnim temama u našoj branši, posebno o konkurentnosti našeg ugostiteljstva u kontekstu cijena proizvoda i usluga, kao i potrebnim administrativnim i poreznim rasterećenjima. Veseli me što djeca, kao treća generacija, nastavljaju ovim putem… ugostiteljstvo je kruh sa sedam kora, ali i oni su započeli mladi, dobro smo ih obučili i pripremili za vođenje lokala, a sa sobom donose novu viziju, energiju i trendove. Nakon uspješno provedene digitalizacije restoranskog poslovanja, koja obuhvaća sve korake, od prvog kontakta s gostom pa do posluživanja hrane za stolom ili dostave na adresu, ostvarili smo znatno veću operativnu učinkovitost i podignuli ukupno iskustvo naših gostiju. Ova modernizacija postala je ključan pokretač rasta, a današnji obujam posla nam traži još brže prilagodbe i daljnja ulaganja kako bismo zadržali i unaprijedili postignute rezultate. U planu nam je renovacija i proširenje cijelog objekta, kao i rebranding s fokusom na organizaciju različitih proslava i događanja u našem prostoru koji ćemo u skorije vrijeme predstaviti našim gostima.
Postepeni odlazak u mirovinu otvara mu vrata brojnih drugih aktivnosti.
-Uz ovaj posao, gotovo cijeli život sam vezan i uz nogomet, punih trideset godina kao nogometni sudac i na najvišoj razini. Zdravlje me još služi, pa sa suprugom sve češće putujem, a sada ću imati dovoljno vremena i za neke druge hobije i zadovoljstva, govori nam Sokač.
Otkriva i kako je popularna kavana dobila ime.
-Tih godina svi su stavljali imena koja su ih isticala kao prve i najbolje. Nisam se htio s njima natjecati na taj način, već tada je naša kavana bila najmodernije uređena za to doba, pa je dolazilo mnogo mladih, tako da sam izabrao ime prema istoimenom filmu popularnom u to doba. U njemu je glumio Sylvester Stallone, jedna od najvećih zvijezda u to vrijeme, pa je ime odjeknulo i zadržalo se svih tih godina. Danas, doduše, u šali govorim da smo ga nazvali po punici, ali drago mi je što Kavana Cobra traje čitavo to vrijeme te pred sobom ima još ljepšu budućnost, s puno optimizma zaključio je Sokač.
