Margita Peranec iz Kotoribe već je 30 godina izuzetno aktivna i vrijedna članica Društva žena Kotoriba, poznata najviše po ljubavi prema tradicionalnom ručnom radu, u čemu podučava i ostale članice, kao i prefinim kolačima, dobroj naravi i druželjubivosti. Za svoj velik utjecaj u društvu, kao i na čitavu zajednicu, osvojila je i veliko priznanje – Medalju Općine Kotoriba – koja joj je uručena nedavno na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Općine Kotoriba.
Ova žena koja je jednostavno dio srca i duše Društva žena Kotoriba, od 2014. godine članica je Izvršnog odbora tog društva, a od 2020. i zamjenica predsjednice društva. Ujedno je voditeljica sekcije tog društva za kreativne radionice.
MAJSTORICA ZA NAŠIVAVANJE, HEKLANJE I OSTALI RUČNI RAD
– Najviše volim raditi ručni rad – goblene, heklanje, našivavanje, „rašile“ vezenje, leakril… Nažalost, za sve to nema interesenata kod mlađih članica, jer mlađe žene danas nemaju vremena za to. Naučila sam ručni rad i svoju kći i unuku, ali ni one ne stignu baviti se time – priča nam Margita sa žaljenjem i brigom da će tradicionalnom ručnom radu u Međimurju jednom doći kraj.
No, s velikom voljom i nadom u srcu ona tradiciju održava i dalje, izrađujući svaki ponedjeljak s nekoliko starijih članica unikatne kotoripske suvenire, platnene vrećice s motivima Kotoribe, stolnjake, tabletiće i slično, koje izlažu na izložbama i raznim manifestacijama (neke od Margitinih lijepih stolnjaka pogledjate u našoj fotogaleriji!)
ŠIVAČICA U MIROVINI
Margita ima 64 godine i odnedavno je u mirovini. Po struci je šivačica, što joj je dodatni plus za realizaciju kreativnih ideja u društvu, a radila je za razne tvrtke, među ostalim dugo je godina šivala i u MTČ-u.
– Zahvaljujem svom suprugu Đuri koji me toliko vozika okolo, mene i stvari, što mi je velika pomoć u angažmanu u Društvu žena Kotoriba i bavljenju ručnim radom. Velika podrška u svemu su mi i sin Božidar i kći Ksenija te unuci: Tea, Vito i Dino.
Osim angažmana oko ručnih radova, Margita aktivno sudjeluje i u svim aktivnostima društva. Aktivirala se u akciji humanitarne pomoći u vrijeme poplava u Gunji i potresa u Petrinji, sudjelovala je u izradi Monografije povodom 70 godina Društva žena Kotoriba, brine o Etno zbirci koju je pokrenulo i održava Društvo žena u zgradi starog farofa u Kotoribi i neizostavna je i u svim općinskim manifestacijama, kao što su Dani šibe i ribe, Božićni sajam, Noć muzeja…
NJEZINI KOLAČI SE NE ZABORAVLJAJU
Za Dane Kotoribe zajedno s ostalim članicama peče kotoripske vanjkovce, ali ova kreativna žena i šivačica, također je i vrhunska domaćica koja osim vanjkovaca radi sve moguće vrste kolača, koje privlače posjetitelje na raznim događanjima. Kod kuće, Margita uzgaja cvijeće, brine za vrt i kokoši.
Sudjelovala je i na mnogim izložbama ručnih radova, kolača i cvijeća organiziranim u prostorijama Dječjeg vrtića, Vatrogasnog doma i u prostorijama Knjižnice i čitaonice te u tadašnjem Hotelu u Kotoribi. Uvijek je tu za pomoć i podršku ostalim članicama.
ŽENE SE TREBAJU I DRUŽITI I ZABAVLJATI!
– Jako volim raditi sa ženama, biti među ljudima, iako čovjek doživi svašta, i pohvale i uvrede… Taj posao jednostavno moraš voljeti! – kaže Margita i ističe kako su sureti i druženje uživo izuzetno važni za žene.
– Nekad su se žene jako veselile i uživale na druženjima, izletima i zabavama za 8. mart, danas samo žure kući. Nije dobro za ženu da je samo na relaciji posao – kuća. Treba se družiti, opustiti, zaboraviti na obveze – poručuje Margita, koja je u mlađim godinama, bar sudeći prema slikama s događanja, bila i glavna pokretačica dobrog raspoloženja, uvijek sprema za zabavu i nikad bez osmijeha na licu.
– Svih ovih godina, uživala sam u angažmanu u Društvu žena Kotoriba, bilo je jako lijepo, s puno uzbudljivih trenutaka, ugošćivale smo druge udruge, sudjelovale u humanitarnim akcijama i raznim događanjima, družile se i zabavljale. Nekad su bila drukčija vremena – priča Margita.
Dodaje i kako je interesantno da se nekad, kad se sve radilo ručno, imalo više vremena nego danas, kad bi nam moderne tehnologije trebale olakšati život.
VOLJELA BI PUTOVATI, ALI…
Na upit koji su joj još planovi za život u mirovini, sada kad ima više vremena za sve što voli, odgovara:
– Obožavam putovanja i planirala sam putovati kad odem u mirovinu, međutim ne mogu zbog bolesne mame s kojom živim i o kojoj brinem.
Mama je jedna, a putovanja mogu i pričekati, a uvijek su tu i jednodnevni izleti na koje može ići zajedno s članicama društva kojem je posvetila gotovo polovicu svog života, sretna i zadovoljna što je dio te tople ekipe žena koje su ponos ove zajednice. Bravo, Margita!
