Ljubav prema plesu, glazbi i očuvanju tradicije duboko je ukorijenjena u životu Saše Velicki iz Macinca. Još u srednjoj školi započela je svoj put u KUD-u Seljačka Sloga Nedelišće, a iako ju je fakultet nakratko odvojio od folklora, nikada ga zapravo nije napustila srcem. Danas, ponovno aktivna u mlađoj folklornoj sekciji društva, ne samo da je obnovila svoju plesnu strast, već je u čaroliju folklora uvela i svog dečka – i time dodatno osnažila ljubav prema zajedništvu i kulturnoj baštini.
FOLKLOR OD SREDNJE ŠKOLE DO DANAS: ‘ZNALA SAM DA ĆU SE VRATITI’
Saša je folkloru pristupila još kao srednjoškolka.
– S početkom srednje škole počela sam plesati u folkloru i bila sam aktivna nekih pet godina. Kada sam upisala Učiteljski fakultet u Čakovcu, bilo mi je teško uskladiti sve obaveze s probama i nastupima, pa sam na prvoj godini fakulteta morala odustati – prisjeća se.
Ipak, ljubav prema folkloru nikada nije nestala.
– Duboko u sebi sam znala da je to privremeno. Baš sam jako zavoljela folklor, društvo i ostale članove. Znala sam da ću se kad-tad tome vratiti – iskreno priznaje.
Prije dvije godine ostvarila je to obećanje samoj sebi. S povratkom u KUD došla je i nova energija – osnovana je mlađa folklorna sekcija s članovima u dobi od 14 do 30 godina, a Saša se odmah uključila.
AKTIVNA U VIŠE SEKCIJA: ‘FOLKLOR JE MNOGO VIŠE OD PLESA I PJESME’
Osim što pleše u folklornoj sekciji, Saša sudjeluje i u dramskoj skupini KUD-a.
– Biti dio folklora za mene znači biti dio skupine ljudi koja se trudi očuvati i promicati našu tradiciju i narodne običaje kroz pjesmu i ples. Ali folklor je puno više od toga – kaže.
U folkloru je, ističe, pronašla zajedništvo, ljubav prema glazbi i osjećaj pripadnosti. Odmalena voli ples i glazbu, a folklor joj je predložila majka – dugogodišnja članica KUD-a.
– Rekla mi je da dođem, probam i vidim sviđa li mi se. I tako je zapravo sve počelo.
PUTOVANJE U POLJSKU: ‘TA PRIJATELJSTVA TRAJU I DANAS’
Teško joj je izdvojiti najdraži nastup jer svaki, kako kaže, nosi nešto svoje i poseban je na svoj način. No jedno putovanje ipak joj je posebno ostalo u sjećanju.
– Definitivno bih izdvojila putovanje u Poljsku. Tamo sam upoznala mnogo mladih plesača, stekla nova prijateljstva koja traju i danas – kaže.
Putovanja su česta i za Sašu predstavljaju veliki plus u ovom hobiju – priliku za nova iskustva, kontakte i upoznavanje drugih kultura.
KADA LJUBAV POSTANE PLESNI PAR: ‘DOVELA SAM I DEČKA U FOLKLOR’
Zanimljivo je da je svoju folklornu strast prenijela i na svog dečka, koji joj se pridružio u rujnu prošle godine.
– Cijeli život bavio se sportom, najviše nogometom, ali zbog brojnih ozljeda morao je odustati. Nedostajala mu je fizička aktivnost, pa sam mu predložila folklor.
U početku je, priznaje, bio skeptičan. Imao je predrasude kao i mnogi mladi, no uspjela ga je nagovoriti da barem jednom dođe na probu.
– Bilo mu je teško jer nije imao nikakvo plesno iskustvo, dok je meni bilo lakše vratiti se. Ipak, uz trud i predanost, brzo je naučio osnovne korake i danas plešemo zajedno kao par. Već smo nastupali četiri puta.
Smatra da mu ide jako dobro, posebno s obzirom na to koliko je kratko u folkloru.
– Trudi se, uči i svakim danom je sve bolji. Zajedno se bodrimo na probama i nastupima, a ekipa u mlađoj sekciji je odlična – dodaje Saša.
FOLKLOR NIJE STAROMODAN – ON JE IZAZOV I SPORT
Jedna od čestih zabluda među mladima jest da je folklor nešto dosadno i za starije. Saša to odlučno opovrgava.
– Folklor je jako fizički zahtjevan hobi. Potrebna je dobra kondicija i fizička sprema. Nekad je i napornije nego nogomet – govori, dodajući kako to potvrđuje i njezin dečko.
Probe često znaju trajati satima, koreografije se uvježbavaju do najsitnijih detalja, a nastupi zahtijevaju disciplinu i predanost. Tu su i specifične vokalne tehnike – višeglasno pjevanje koje zahtijeva uigranost i preciznost.
– Pjevanje u troglasju nije lako, pogotovo kad se kombinira s plesom.
Osim toga, članovi KUD-a nose autentične narodne nošnje, svaka karakteristična za regiju iz koje potječe ples koji se izvodi.
– Kroz nošnje i koreografije upoznajemo običaje iz svih dijelova Hrvatske. To nas dodatno povezuje s kulturnim identitetom.
‘FOLKLOR JE ZA ONE KOJI VOLE PUTOVANJA, LJUBAV, GLAZBU I ZAJEDNIŠTVO’
Za Sašu je folklor idealan hobi – putuje, druži se, pjeva i pleše.
– Putovanja su često međunarodna i to je divna prilika da vidiš svijet. Folklor spaja ljubav prema glazbi i pokretu s ljubavlju prema ljudima i baštini.
Za kraj, poručuje mladima da se ne boje probati.
– Dajte folkloru šansu. Možda vam se neće odmah svidjeti, ali nikad nećete znati ako ne probate. Ja sam kroz folklor našla prijatelje, ljubav, zajedništvo i osjećaj ponosa jer znam da svojim trudom doprinosim očuvanju kulturne baštine Međimurja.
