U čakovečkom azilu tiho i neprimjetno čeka pas težak svega 5–6 kilograma. Sitnog je rasta, naučen na kućni red, tih i uredan, naviknut na šetnje i život uz čovjeka.
Nije štene, ali još uvijek pokazuje koliko mu znači ljudska blizina. Njegove oči traže samo jedno – da ga netko vidi i pruži mu priliku da ostatak života provede voljen, a ne sam.
Zbog svog karaktera i navika, najbolje bi mu odgovarao dom u kojem će biti jedini ljubimac – bez drugih pasa, mačaka i djece. On ne traži puno: toplu ruku, miran kutak i čovjeka uz kojeg će zaspati bez straha da će biti ostavljen.
Ako osjećaš da možeš biti njegova sigurna luka, javi se čakovečkom azilu. Možda ćeš upravo ti biti razlog da posljednje godine svog života provede sretan
