Po profesiji je keramičar, po srcu slikar. Cijeli život je takav. S jedne strane veliki radnik i stručnjak, a s druge skroman i samozatajan. A nema ni malo razloga za to. Dapače, da živi i radi negdje vani, bio bi poznati, priznati, a samim time, i dobro plaćeni likovni umjetnik. Ovako, Stjepan Srnec (67) iz Male Subotice, živi svoj život daleko od gradske vreve uživajući u svojim slikama. I mirovini u kojoj ne miruje ni trnutka.
Upoznali smo se prije četrdesetak godina kad je imao samostalnu izložbu slika u Motelu “Ilonka” u Murskom Središću. Već tada je pobudio veliko zanimanje publike svojim slikama na staklu. No, nikad se nije do kraja posvetio naivi. Zapravo cijeli život istražuje tehnike i mogućnosti koje one pružaju slikaru.
-Istina, koristio sam olovku, akvarel, tempere, uljane boje na staklu, akril na platnu… Radio sam i kolaže od raznobojnih kamenčića, koje sam silikonom lijepio na vodootporni stirodur – kaže Stjepan dok razgovaramo u njegovom domu u Maloj Subotici. Oko nas bezbroj prekrasnih slika: portreti, životinje, crkve, priroda, stari gradovi…
-Svemu je “kriv” moj učitelj likovne kulture u OŠ Mala Subotica, Robert Wrana, koji je primijetio moj talenat za slikanje i onda me godinama “drilao” što, gdje i kako moram nacrtati, koje boje upotrijebiti, kako oblikovati predmete i slično. Mnogo toga me naučio, a ja sam kasnije sam nadograđivao znanje obilazeći izložbe i čitajući literaturu koja obrađuje likovnu umjetnost – govori Stjepan Srnec, koji sada, kad je u mirovini, ima dovoljno vremena da napravi sve ono što je odavno htio.
-Da, ja sam radio kao keramičar u nekadašnjem Građevnom kombinatu “Međimurje”, bio na svim gradilištima uzduž i poprijeko bivše države, a najviše na Jadranu. Nekoliko puta sam osvajao prva mjesta na radničkim sportskim igrama, kao najbolji keramičar u Jugoslaviji. Kasnije sam postao obrtnik i bavio se keramikom do prije koju godinu, kada sam odlučio ostaviti pločice iza sebe. Ipak, okušao sam se i u izradi mozaika od komadića raznobojnih keramičkih pločica. I to vrlo uspješno. No, akrilne boje na platnu su moja osnovna tehnika – ističe Srnec, dok mi pokazuje slike nastale zadnjih mjeseci. Luka Modrić je gotovo u prirodnoj veličini, tu je i domaći župnik vlč. Tomislav Kos, pa konjanik Vlado Matić iz Strelca, trener Nenad Bjelica… Puno je slika posvećenih “Dinamu”.
-Je, veliki sam navijač nogometnoig kluba “Dinamo” iz Zagreba, ali i “Dinama” iz Palovca. Tamo sam igrao nogomet puno godina, čak do veteranskih dana. Nađem vremena i za ribičiju. Strastveni sam ribolovac od malih nogu na tekućim vodama. Prije svih, to su Drava i Mura, Podturen i Otok. Ulovio sam čak i lijepe primjerke riba i podijelio prijateljima. Ribolov me smiruje, tamo nalazim ideje za slike, odmaram dušu i tijelo – pripovijeda mi Stjepan.
Svoje slike dosad je izlagao u Maloj Subotici, Murskom Središću, Čakovcu, Prelogu, na niz skupnih izložbi likovnih udruženja… I još će ako bude prilike i interesa.
Sve više radi i velika oslikana uskrsna jaja, koja su dosad naručili i izložili u Gardinovcu, Štefancu, Podbrestu i Držimurcu.
-U njihovom oslikavanju pomagala mi je i moja unuka Nella, učenica drugog razred OŠ u Maloj Subotici, koja će, vjerujem, krenuti mojim stopama. Već je nekoliko njenih radova pohvaljeno i izloženo na izložbama ne samo u školi – ponosno kaže djed Stjepan, koji najveću podršku, ali i povremene kritičare, ima u svojoj supruzi Nadi, sinu Renatu te zetu i kćerki Maji Slaviček, kao i maloj Nelli.
Portrete, grupne obiteljske slike, kućne ljubimce i sve ostalo što može biti odličan poklon, Stjepan Srnec radi i po narudžbi. Kontaktirajte ga na broj mobitela 098/393 190 i nećete požaliti.
– Slikanje me smiruje, a slike ostaju za sva vremena. Kao otisak trenutka u mom životu – kaže Stjepan.
Želimo mu još puno lijepih trenutaka u životu ovjekovječenih na slikama.
Sretno!
