U obitelji Velimira, Jurice i njihovog tate Zdravka Bašeka rodom iz Savske Vesi, povijest nije samo uspomena — to je način života. Ljubav prema Zrinskoj gardi, tradiciji i povijesnom nasljeđu spaja ovu trojicu kao malo što drugo. Danas su dva sina ponosni gardisti, a njihov tata, iako u mirovini, postao je civilni član garde — simbol obiteljske povezanosti i zajedničkih vrijednosti koje nadilaze generacije.
Tata Zdravko oduvijek je volio povijest. Kad god bi sinovi imali nastup, bio je uz njih — kao podrška, pratnja i motivacija. Njegova prisutnost postala je nezaobilazni dio svake prigode, a s vremenom se i službeno pridružio gardi, ovoga puta kao civilni član. „Tata je uvijek bio uz nas, i kad smo bili na pozornici i kad smo se spremali. Sad je i službeno dio ekipe – i to nam puno znači“, kažu sinovi.
Brat Jurica i ja,kaže nam Velimir gardu ne doživljavamo samo kao hobi, već kao čast. Svaki nastup u našoj prelijepoj odori nosi težinu tradicije i ponosa. Oduvijek smo voljeli povijest Zrinskih, a sada tu ljubav i živimo. Ja sam se dugi niz godina bavio borilačkim sportovima i trenirao u klubu u Varaždinu, dok brat redovito odlazi u teretanu. Fizička spremnost i disciplina za nas su važan dio gardističkog duha.
Osim garde, u obitelji vlada i ljubav prema prirodi. Gotovo svaki vikend provodimo na Ivančici – planini koja nas uvijek iznova oduševi svojom ljepotom i pogledom. Planinarenje je, baš kao i garda, postalo dio naše svakodnevice.
„Uvijek kad sam vidio gardu kako prolazi gradom, zamišljao sam sebe među njima. Danas, kad nosim odoru, osjećam se ponosno i zahvalno. I brat i ja služili smo vojni rok, pa nam je uloga gardista nekako prirodna – kao da nas je čekala“, dodaje autor ove priče.
Zrinska garda za njih nije samo udruga, nego velika obitelj. Zapovjednik i svi članovi međusobno se podržavaju, dijele zajedničke vrijednosti i istu ljubav prema povijesti. A u središtu te obiteljske priče stoji tata Zdravko – tihi, ali nepokolebljivi oslonac svojih sinova i ponosni čuvar tradicije.
