I dok je većina Međimurja obavijena u maglu, groblje u Pleškovcu od ranog je jutra okupano jesenjim suncem.
Već u prijepodnevnim satima groblje je bilo ispunjeno molitvom onih koji su se prisjetili svojih bližnjih koji više nisu s njima.
Žamor je ispunio groblje, a svaki pojedinac potrudio se da uredi grob svojeg bližnjeg koji sada ukazuju na veliko ljubav i poštovanje koje se gaji prema preminulom.
